Video
Jovanović je istakao da mu nije bilo teško da predvidi dolazak Porfirija na čelo SPC, jer, za svakog iole upućenog, nije bila tajna da je on favorit predsjednika Vučića sa kojim se poznaje preko dvije decenije i kojem je bio duhovnik još iz vremena SRS-a.
Osim toga, kako je rekao, postoje podaci da je Porfirije saradnik vojno-bezbjednosnih krugova u Beogradu, a kada je u pitanju njegov ideološki predznak, napominje da je on “duhovno čedo” vladike Irineja Bulovića, sive eminencije SPC, koji ga je i zamonašio.
Porfirije bio duhovnik Aleksandra Vučića
“Najavio sam kroz tekstove još krajem novembra prošle godine, dakle po upokojenju Irineja Gavrilovića, da će Porfirije biti patrijarh. Porfirije je upravo lični izbor predsjednika Srbije. To za nikog
upućenijeg nije bila tajna. Njih dvojica se poznaju preko dvije decenije. Postoje podaci da je Vučiću, dok je ovaj bio funkcioner Srpske radikalane stranke, Porfirije bio duhovnik ili, ako se drukčije
sagleda – “duhovnik”. Porfirije je konfident bezbjednosnih struktura Srbije. Održavao je i vjerovatno još održava konekcije sa službom Vojske Srbije (VBA). Takođe je Porfirije i zvanično bio tzv. vojni
episkop. Inače, Porfirije je duhovno čedo Irineja Bulovića, koji ostaje iz pozadine ključna persona u SPC”, rekao je Jovanović Standardu.
Crnogorski publicista smatra da sama činjenica da je Porfirije lični izbor Vučića govori sve o njemu, njegovoj ideologiji ali i njegovim namjerama prema Crnoj Gori.
“SPC u Crnoj Gori je kvazireligiozni instrument države Srbije, sekularizovani relikt okupacije naše države iz 1918. od kada se i Crkva naših predaka – autokefalna Mitropolija tj. Crnogorska pravoslavna crkva – nalazi u neredovnom stanju”, rekao je vjerski analitičar koji je dobro upućen u crkvena zbivanja kako u SPC, tako i u drugim pravoslavnim crkvama.
Ako je Joanikije pomislio da može postati patrijarh platiće cijenu
Kada je u pitanju odnos novog patrijarha prema Mitropoliji crnogorsko-primorskoj i njenom administratoru vladici Joanikiju, Jovanović napoinje da tek ostaje da se vidi da li je Episkop budimljansko-nikšićki napravio dogvor da ostane na čelu Mitropolije ili je zaista pomislio da može da postane novi patrijarh.
U svakom slučaju, kod Jovanovića nema sumnje da je vladika Joanikije najveći kadrovski promašaj potpnjeg mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija
“Joanikije je na današnjem saboru imao dvostruki glas: u svojstvu episkopa budimljansko-nikšićkoga i administratora eparhije crnogorsko-primorske. Ostaje da vidimo da li je svoje glasove i uticaj na par drugih episkopa istrgovao da bi ga imenovali za mitropolita na Cetinju; ili je zaista povjerovao da on može postati patrijarh – što će imati cijenu koju će Joanikije morati da plati. Objavio sam da je
Joanikije, zapravo, kršten kao odrastao čovjek u Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, za koju SPC tvrdi da je “raskolnička”. Imamo potvrdu te informacije iz Makedonije, koja za mnoge u Crnoj Gori, ali i u SPC, predstavlja šokantno neprijatno otkriće. I ne samo to. Postoje i druge epizode koje ozbiljno dovode u pitanje Joanikijevu “svetosavsku” vjerodostojnost. Mislim da je Joanikije najveći Amfilohijev kadrovski promašaj”, ocijenio je Jovanović.
Ne treba nam ni srpska ni crnogorska etnofilija
Međutim, Jovanović nije pesimista kada je u pitanju Crkva u Crnoj Gori. Naprotiv, uvjeren je da će se stvari po tom pitanju mijenjati te da će se pravoslavni živalj u Crnoj Gori vratiti iskonskoj tradiciji kroz proces obnove i kanonskog priznanja crnogorske Crkve.
Preporučeno
“Iako teško i sporo, stvari se mijenjaju. Pravoslavna braća Crne Gore će se sve više ujedinjavati i vraćati iskonskoj tradiciji kroz proces obnove i kanonskoga priznanja naše drevne Crkve. Ne treba nam nikakva srpska ali ni crnogorska etnofilija – svaka etnofilija je zmijski otrov za pravoslavlje i za
spasenje duša. Crnoj Gori, po kanonima i sveštenoj tradiciji, pripada da autokefalna upravna administracija jedne, svete, saborne i apostolske Istočno-pravoslavne Crkve. Do tog cilja, obnove tradicije naših predaaka, nije lako doseći: potrebno je trpljenje, strpljenje i najvažnije – molitva”, zaključio je Jovanović.
