Video
No, to je činjenica koja je izazvala brojne reakcije među građanima i ostavila dovoljno prostora za polemiku. Riječ stručnjaka je takođe glasna, pa je tako edukator za bezbjednost djece na internetu Bojan Jušković izričit da registar ne smije biti samo privatno vlasništvo nadležnih organa.
Jušković kaže da ne vidi razlog da registar pedofila ne bude javan.
„Ukoliko postoji registar poreskih dužnika kojem se lako može pristupiti zašto onda da registar pedofila ne bude javan. Niko od nas ne bi želio pored svoje porodice pedofila. Ali, ukoliko ne znamo za njegove sklonosti, to se može desiti vrlo lako. Ti ljudi se sjutra mogu igrati sa djecom, a da roditelji o tome nemaju pojma. Mi kao roditelji imamo pravo na to i ja od toga neću odustati. Na kraju krajeva, zašto ne bismo iskoristili institut referenduma kad je ovo u pitanju, pa da vidimo da li je većina za to“, kaže Jušković.
Dodaje da je poražavajuća stvar da sada imamo ko zna koliko pedofila koji se kreću među nama, a da mi kao društvo o tome nemamo pojma.
„Znam da je stav pravnika da je takvo javno odavanje podataka suprotno zakonu i da bi predstavljalo žigosanje osoba koje bi trebalo da se resocijalizuju i uključe u društvo. Dobro je, međutim, poznato da je procenat recidivista ogroman i da na njih resocijalizacija ne utiče kako treba. Sada se postavlja pitanje da li treba dati prednost pojedincu ili javnom interesu. Ima i u Evropi zemalja u kojima je ovaj registar javan“, ističe on.
Registar bi, kako navodi, trebao da sadrži detaljne podatke o počiniocima krivičnih djela protiv polne slobode djece.
„Neophodno je da sadrži: ime, prezime i sve poznate nadimke, datum rođenja, adresu prebivališta i telefonske brojeve, podatke sa putnim ispravama, ime i adresu poslodavca, profesionalne licence, informacije o školskoj spremi, podatke o vozilu koje koristi, fizički opis i trenutnu fotografija, opis krivičnog djela i istoriju počinjenih KD, otiske prstiju, dlanova i DNK. Takođe bi morao da prijavi lokaciju svake promjene boravišta kao što je hotel, kuća rođaka i sl“, kaže Jušković.
Edukator za bezbjednost djece na internetu upozorava na prisutnost pedofila u realnom i sajber svijetu, ističući da se konkretan profil predatora ne može definisati.
„Ima ih visokoobrazovanih, neobrazovanih, onih koji imaju dobar posao, primanja, starijih ili mlađih ljudi. U današnje vrijeme se najčešće kriju iza lažnih profila, jer im je tako najlakše da pristupe djeci, za razliku od ranijih perioda kada su morali direktno da pristupe djeci, ako su željeli neki kontakt“, ističe Jušković.
Od posebnog značaja, Jušković izdvaja potrebu da se prepoznava fenomen „gruming“ koji je razvojem interneta postao česta pojava.
„Gruming bi ukratko predstavljao uspostavljanje odnosa povjerenja i emocionalnih odnosa predatora i djeteta sa ciljem vrbovanja i iskorišćavanja u seksualne svrhe. Žao mi je što ovo moram da kažem, ali se uglavnom radi o inteligentnim osobama i vrsnim manipulatorima. Mnogi roditelji smatraju da su im djeca pametna i da nikada ne bi nasjela na nešto slično, ali se postavlja pitanje da li su djeca mudrija od nekoga ko je nekoliko puta stariji od njih. Oni nijesu klasični tip pedofila koji se sa djetetom odmah upušta u priče o seksu. Do sada najpoznatiji primjer je iz Holandije i on je uspio da vrbuje oko 300 djevojčica, a od toga 11 njih na fizički kontakt“, upozorava Jušković, dodajući na su „grumeri“ izuzetno strpljivi i vješti manipulatori.
„Prema mom mišljenju, glavna karakteristika koja ih razdvaja od klasičnih pedofila je upravo ta njihova inteligencija i sposobnost dugoročne manipulacije“, ocjenjuje on.
Prema njegovim riječima, društvo nije dovoljno svjesno opasnosti, jer većina živi u ubjeđenju da ukoliko su djeca u kući ili na internetu, onda su na sigurnom.
„To je ogromna zabluda. Čak i najnoviji slučajevi hapšenja, ne djeluju otrežnjujuće na naše društvo, jer svi žive sa nekim ružičastim naočarima, da se sve to dešava tamo negdje daleko i da to nema neke veze sa nama“, napominje edukator Jušković.
Iako je teško izboriti se sa „grumerima“, Jušković optimističku tačku vidi u edukaciji roditelja i djece.
„Ako imamo edukovane roditelje i djecu o načinima na koje pristupaju ove osobe i njihovom ponašanju, umnogome smo otežali posao predatorima. Iz prostog razloga jer ne mogu tek tako pristupiti djeci. Na drugom mjestu, represivni aparat treba ojačati kako materijalno, tako i kadrovski, jer nijesu rijetke situacije da ove osobe imaju bolju opremu od državnih organa“, kaže Jušković.
Prema ocjeni našeg sagovornika roditelji, nažalost, nijesu naročito zainteresovani za edukaciju.
„Na osnovu mog ličnog iskustva, to je i te kako nedovoljno, jer se mnoge neke stvari stavljaju kao prioritet u odnosu na ovo. Sada, da li je to u pitanju zavaravanje da toga nema kod nas ili nešto drugo, ne bih mogao da dam odgovor. Ali, iskreno mislim da bi roditelji morali mnogo više pažnje da posvete ovoj problematici i da ovo pitanje stave na listu prioriteta“, dodaje Jušković.
Apeluje na roditelje da je neophodno da se mnogo bolje edukuju o ovoj problematici.
„Neće ići na bolje sa ovakvim stanjem stvari i našim pogledom na sve ovo, samo će da bude još gore. Predatori su više edukovani i mnogo bolje upravljaju sa digitalnim uređajima, bolje nego 90 odsto roditelja. I neophodno je da se roditelji što više edukuju i da ovakve stvari prijavljuju, da se kako žrtve, tako i roditelji odvaže da prijave svaku vrstu seksualnog zlostavljanja djece policiji ili direktno tužilaštvu, a u krajnjem slučaju – mogu se obratiti i meni“, poručuje Jušković.
„Mogu me kontaktirati preko moje instagram stranice @bezbjedno_odrastanje, a ja ću koordinirati sa kolegama iz policije“, kaže Jušković.
Preporučeno
Najgore je, kako zaključuje, ne uraditi ništa, jer to samo ide na ruku predatorima.
