Cetinjanin Ilija Martinović koji je u januaru potpisao ugovor sa ukrajinskim fudbalskim klubom Černomorec, kaže, da u Odesi, najvažnijem lučkom gradu te države, u kojem je bio prethodnih dana, ništa nije ukazivalo da će doći do sukoba.
“Dva tri dana uoči početka rata Odesa je bila grad, kao i svaki drugi, funkcionisala, vrvila od ljudi. A, onda u zoru 24. februara sve je stalo. Svitanje je umjesto novog dana donijelo rat. Mi smo dobili protokol u hotelu da ostanemo i boravimo u bunkerima, dobili smo mapu gdje se nalaze i kako da se ponašamo, a da za svaki izlazak iz hotela preuzimamo odgovornost. Situacija u gradu je bila sablasna. To je čemer, jad i tuga”, priča Ilija.
Tada počinje i Ilijina borba za bijeg iz Ukrajine, prvo do granice sa Moladavijom, a onda dalje preko Rumunije i Mađarske do Crne Gore.
“To je trajalo dugo i poprilično mučno, jer rijetko se ko odlučuje da u tom ludilu krene da vam pomaže, a da nije sa svojom familijom. Na putu ka granici smo vidjeli neke jezive prizore. Putevi ljudi koji su u panici su bili poprilično puni i, kako bih rekao, spašava se ko kako može”, naglašava Martinović.
Ilija je samo jedan od 15-tak crnogorskih državljana koji su bili u Ukrajini u trenutku izbijanja rata. Zahvaljujući koordinaciji Ministarstva vanjskih poslova s našim ambasadama u Varšavi, Bukureštu i Budimpešti, većina je bezbjedno napustila Ukrajinu.
“U ovom trenutku u Ukrajini se nalazi sedam crnogorskih državljana, dok su neki napustili Ukrajinu ili se kreću ka graničnim prelazima sa susjednim zemljama”, kazala je Jelena Čađenović iz Ministarstvo vanjskih poslova.
Upravo Ministarstvu i zaposlenima u ambasadi Rumunije i Mađarske Ilija kaže da duguje veliku zahvalnost. Srećan je što je konačno u rodnom Cetinju i sa svojima, ali tužan zbog svega što se dešava u Ukrajini.
Sada kaže ima samo jednu želju da se rat što prije završi.
Preporučeno
“Taj narod mnogo pati i nije lijepo gledati kroz šta prolaze, jer svako može da se zadesi u toj situaciji”, kazao je Martinović.















