Iako je proteklih dana postalo jasnije šta će biti njihov posao, predsjednica Udruženja “Roditelji” Kristina Mihailović za Portal Analitika ukazuje da se još uvijek se sa sigurnošću ne može govoriti o načinu na koji će sam program funkcionisati u praksi.
Prema njenim riječima, najvažnije je da se i u ovom slučaju ispoštuju svi predviđeni propisi.
“Da se tačno zna ko sa kime može da razgovara, ko koga može da kontaktira, na koji način se može raditi sa djecom, ko je za to zadužen, koja se vrsta postupaka pokreće. Sve je to precizirano postojećim propisima i Uputstvom koje se odnosi na same škole. Vjerujem da će se držati svih tih procedura i da će asistenti biti upravo to što im ime kaže – neka vrsta asistencije”, ističe Mihailović.
Podsjeća da je u odnosu na inicijalnu zamisao iz 2018. godine, ovaj projekat drastično izmijenjen.
“Naša sugestija Ministarstvu – i to smo im više puta direktno ponovili – bila bi da se vrate apsolutno svi mehanizmi koji su uspostavljeni 2018. godine, koji su funkcionisali do početka korona pandemije. Ako se prepoznalo da nešto od toga nije bilo dobro, da se to revidira, da se možda dodaju i neki novi servisi ili podrške koje treba da postoje, ali da se vratimo na ono što je tada funkcionisalo i dalo konkretne i dobre rezultate. Dakle, da se promoviše maksimalno linija za vršnjačko nasilje, kao dodatna vrsta podrške, da se uspostavi ponovo tim koji će pratiti slučajeve vršnjačkog nasilja, a koji bi okupljao predstavnike više resora, da se insistira na implementaciji Upustva i da se vodi adekvatna evidencija kako bi se i školama pomoglo onda kada ne mogu same da izađu na kraj saproblematičnim situacijama”, precizira Mihailović.
Problem veliki, izostaje sistemsko rješenje
Policijski inspektor u penziji, Ekan Jasavić smatra da pilot projekat Ministarstva može samo djelimično riješiti problem.
Kako dodaje, dugogodišnje iskustvo u slučajevima maloljetničke delinkvencije daje mu za pravo da tvrdi da se ovom problemu mora pristupiti sistemski.
“Vršnjačko nasilje je globalni problem sa kojima se će školstvo sve više suočavati, a društvo će usljed toga trpjeti zabrinjavajuće neagativne sociološke posljedice. Zato društveno odgovorne zajednice moraju planski i djelotvorno stvarati siguran ambijent za zdrav psiho – fizičkog razvoj mlade populacije”, kaže Jasavić za Portal Analitika.
Potrebno je, kako dodaje, ovom problemu pristupati sistemski, kroz nacionalnu strategiju preventivnog djelovanja i borbe protiv maloljetničke delinkvencije.
“Kordinirane aktivnosti ministarstava prosvjete, unutrašnjih poslova, rada, socijalnog staranja i sporta na prepoznavanju ovog problema, te izradi Strategija i akcionih planova za suzbijanje i preveniranje nasilja i vandalizma, kao i njihovo dosljedno sprovođenje, može cjelovitije rješavati ovaj aktueleni problem. U tom pravcu, pilot projekat asistenata za suzbijanje nasilja i vandalizma u školama mogao bi da bude dio gore pomenutih akcionih planova, koji bi zajedno sa drugim mjerama mogao da pruži mjerljive rezulate za rješavanje ovog gorućeg problema koji porodice nerijetko pokušavaju da rješe same, bez ozbiljne institucionalne podrške, što veoma često bude kontraproduktivno i štetno za cijelo društvo”, ističe Jasavić.
Sagovornik Analitike mišljenja je da NVO i mediji imaju obavezu da analitičnije, odgovornije i profesionalnije pristupe ovom problemu u cilju podizanja svijesti svakog građanina o važnosti suzbijanja vršnjačkog nasilja i vandalizma, ali i doprinosu svakog pojedinca i institucijeu sprečavanju svih oblika asocijalnog i antisocijalnog ponašanja mladih.
“U tom pravcu treba razmišljati o uvođenju nastavnog predmeta prepoznavanje i sprečavanje vršnjačkog nasilja, upotrebe droge, alkohola i kocke, jer to je jedan od preduslova za kontinuirano praćenje ovog problema. Svi se sjetimo da problem postoji samo u slučajevima kada dođe do njegove ekstremne eskalacije, kada nastupe tragične posljedice u vidu suicida, ubistava, nanošenje teških tjelesnih povreda, zakazanih grupnih tuča, zloupotrebom socijalnih mreža od strane maloljetnika… U tom trenutku se, kroz medije, problemaktuelizuje i to više senzacionalistički, kroz prezentovanje posljedica, bez dublje analize o uzrocima problema”, ističe Jasavić.
Kako dodaje, čak i tada izostaju javne debate u kojima bi o problem govorila odgovorna lica iz instituacija.
“Zbog toga je jasno da aktuelne politčke elite ne samo da ne prepoznaju i ne nude rješenja za ovaj sve veći problem kroz javne politike, već nemaju kapaciteta da adekvatno reaguju ni u slučaju kada nastupe posljedice sa tragičnim epilogom, aposebno ne da, poučene lošim iskustvima, ad hoc preventivno djeluju. To mora da se mijenja”, poručuje Jasavić.
Uloga policije da bude preventivna, a ne represivna
Kroz bogato iskustvo u radu sa maloljetnim delinkventima, Jasavić zaključuje da policija u ovim slučajevima najčešće djeluje represivno umjesto preventivno.
Nudi i konkretna rješenja.
“Smatram da je potrebno posebno organizovati u okvirupolicije Direktorat za sprečavanje maloljetničke delinkvincije u čijoj nadležnosti bi bilo sprovođenje Strategije i akcionih planova Vlade za suzbijanje maloljetničke delinkvenicje. Dalje, u svim Odeljenjima bezbjednosti trebalo bi da postoje odsjeci za suzbijanje maloljetničke delinkvenicje, čiji bi zadaci bili da se navedenim pitanjima sistematski bave svokodnevno, da obilaze škole, prikupljaju podatke i na osnovu toga preduzimaju mjere i radnje u cilju preventivnog djelovanja na terenu, u saradnji sa školama i njihovim pedagoško – psihološkim službama, asistentima za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma, socijalnim službama, NVO sektorom iz ove oblasti… Takođe, smatram da inspektori za maloljetničku delinkvenciju moraju proći obuke i dobiti sertifikate za rad sa maloljetnicima, ali moraju imatii afeniteta i empatije prema toj populaciji”, kaže Jasavić.
Mihailović, s druge strane, ukazuje da se predstavnici Uprave policije često žale da im se prijavljuju svi slučajevi vršnjačkog nasilja što je, smatra, krivi put.
“Oni osjećaju da sada treba da se praktično bave čak i najmanjim sukobom djece što, naravno, nije dobro. Prepoznaju da i škole i porodice ne obavljaju svoj dio posla, odnosno da pokušavaju da odgovornost i postupanje prebace na njih. Opet je to dokaz da propise koje imamo ne implementiramo na adekvatan način, a to je nešto na čemu se mora insistirati i što je suštinski važno”, ističe Mihailović.
Jasavić ukazuje da je prošlo je vrijeme školskog policajca.
“Moraju se iznaći druga rješenja za obezbjeđivanje javnog reda u školama. Prostorije škola i dvorišta moraju biti pokrivena video nadzorom, obezbijeđena posebnim službama za obezbjeđenje, aučenici bi trebali biti uniformisani”, smatra Jasavić.
Podsjeća da je, kao načelnik za krvne delikte, maloljetničku delinkveniciju i nasilje u porodici u Centru bezbjednosti Podgorica, nakon opsežnog terenskog rada i poražavajućih istraživanja o stanju u školama, sa kolegama pokrenuo akciju “Mladost”, koja se i danas sprovodi, ali više, kako kaže, ne daje očekivane rezultate.
Preporučeno
“Informacija koju smo izradili za potrebe te akcije mora biti i prilagođena novim izazovima u ovoj oblasti”, zaključuje sagovornik Analitike.
Video