Po planu javnih nabavki za ovu godinu, za ovaj posao Upravi za saobraćaj iz državnog budžeta je odobreno 6.611.000, sa PDV još 1.388.310 eura. Planom javnih nabavki je predviđeno još dodatnih 123.900, plus PDV 26.019 eura, za stručni nadzor, što ukupno čini 8.149.229 eura.
“Poziv izvođačima, odnosno novi tender raspisaćemo već naredne sedmice”, rečeno je našem portalu u Upravi za saobraćaj.Uprava za saobraćaj je sa bosanskom firmom “Euroasfalt i partneri” raskinula ugovor i oduzela im ovaj posao u oktobru prošle godine, jer su probili sve moguće rokove, i povukli se sa radilišta ostavivši veliki dio posla nezavršenim.
Nakon što su morali sačekati odobreje plana javnih nabavki za ovu godinu, kojim im je odobreno 8,14 miliona eura, Uprava za saobraćaj raspisala je prvi tender za završetak radova i predvidjela da radovi ne mogu da traju kraće od 350, ali ni duže od 450 dana.
Portal RTCG je u više navrata pisao zaobilaznici oko Rožaja, kao projektu koji je u narodu naziv dobio naziv „Skadar na Bojani“, zbog činjenice da je od početka prve faze prošlo čitavih šesnaest godina.
Uz podršku Instituta alternativa (IA) obavljeno je i vrlo ospežno istraživanje kojim je kroz preciznu dokumentaciju, dobijenu od Uprave za sabraćaj putem slobodnog pristupa informacijama, pokazalo se kako je neodgovornost institucija, prije političkih promjena 2020. godine, dovela do toga da ni poslije toliko vremena projekat nije završen i koliko je posla ostalo da se još obavi.
Prva faza projekta je počela da se gradi početkom 2008. godine i trebalo je da bude završena do kraja iste godine. Četiri godine nakon toga izvođač „Konstruktor inženjering“ iz Splita je otišao u stečaj, a iz posla su se izvukli i podizvođači „Integral inženjering“ iz Banja Luke i u to vrijeme tek formirana podgorička kompanija „Bemaks“.
Najave tadašnjeg ministra saobraćaja Ivana Brajovića da će ubrzo raspisati tender i završiti polsove prve faze u 2014. godini, ostale su mrtvo slovo na papiru.
Sarajevska firma „Euro asfallt“ sa partnerima posao izgradnje druge faze i dovršetka prve, dobila je 2017. godine, kada je ministar već bio kadar Bošnjačke stranke (BS), Osman Nurković. Oko dvadeset miliona eura je bilo orpedijeljeno za taj poduhvat, iz kredita Evropske investicione banke (EIB).
Bosanci sa partnerima iz Crne Gore imali su roko od 730 dana, ili dvije godine da projekat privedu kraju, od uvođenja u posao, u decembru 2017. što je značilo da su ga morali završiti do kraja 2019. godine.
Nekoliko pehova, kao što je rušenje mosta Veliki Ibarac i urušavanje tunela Ibarac, zatim pandemija korona virusa, kao i neriješeni imovinsko pravni odnosi, bili su navodno razlog zbog čega je taj rok produžavan dva puta, do kraja 2021. godine.
Bosanska firma, koja je u međuvremenu došla u Crnoj Gori na loš glas i zbog puta preko Jelovice, koji su gradili četiri godine duže od predviđenog roka i preko dvadeset miliona skuplje od ugovorene cijene, ni ovaj rok za završetak zaobilaznice oko Rožaja nisu ispoštovali.
Oni su se povukli iz posla kada su naplatili oko 17,5 miliona eura, ali su im nove crnogorske vlasti naplatile penale u iznosu od preko milion eura i raskinuli ugovor sa njima u oktobru prošle godine.
Ako bi drugi tender uspio, zaobilaznica oko Rožaja, koja počinje u mjesu Zeleni na ulazu u Rožaje iz pravca Srbije, i završava se kod mosta Crnja, na izlazu iz grada, koštala bi tako državu Crnu Goru ukupno oko dvadeset pet miliona eura, umjesto 19,7 da su je Bosanci završili u roku koji im je postavljen kada su posao dobili.
„Euroasfalt“ se povlačenjem iz posla nije u potpunosti izvukao, jer ima sporove sa građanima Rožaja zbog devastiranja okoline i njihovih imanja. Najveći spor koji se već dvije godine vodi u Osnovnom sudu u tom gradu imaju sa braćom Demić, kojima su uništili oko 2,3 hektara imanja građevinske klase u najljepšem dijelu Rožaja.
Njihov drugi problem, koji je ustvari prvi, je taj da protiv „Euroasfalta“ postoje dva predmeta u Specijalnom državnom tužilaštvu Crne Gore.
Preporučeno
SDT trenutno jeste zatrpan predmetima i to može potrajati, ali će sasvim izvjesno doći na red, a tada bi se moglo postaviti i pitanje političke odgovornosti funkcinera vlasti prije promjena 2020. godine koji su bosanskoj firmi povjerili ovaj veliki projekat i zbog čega je ostao nezavršen i predat kao „vruć krompir“ onima koji su preuzeli vlast i funkcije.