“Krajem 2011. godine minimalna potrošačka korpa po Monstatu iznosila je 770 eura. Monstat je u međuvremenu mijenjao metodologiju i minimalna potrošačka korpa nije ispratila rast troškova života u adekvatnoj mjeri. Zvanična potrošačka korpa se ne objavljuje od decembra 2023, kada je je iznosila 830 eura. U svakom slučaju, od tada Unija slobodnih sindikata objavljuje sindikalnu potrošačku korpu, što je za pohvalu. Osim troškova hrane, pića i neprehrambenih proizvoda, sindikalna korpa sadrži i druge troškove neophodne za dostojan život građana, a za decembar ove godine iznosi 2.045 eura. Ovi podaci vjernije prikazuju koliko sredstava mjesečno je potrebno četvoročlanoj porodici nego što su ikada podaci Monstata”, poručuje Krnić za Pobjedu.
UDAR NA BUDŽETOn navodi da je rast troškova mnogo veći od onog što bilo koje ograničenje marži može da postigne. Smatra da su ove mjere marketinškog karaktera, bez stvarne želje i mogućnosti da makar ublaže snažan udar na budžete građana.
“Vrlo su ograničenog opsega, možda mogu dati male kratkotrajne efekte, ali dugoročno će proizvesti još veće probleme i privredi i građanima. Inflacija je u novembru 4,2 odsto, i dalje je visoka i teško da možemo očekivati pad. Prije svega, moramo da razumijemo da se ne rješava problem od posljedice. Vi možete ograničiti maržu, ali ako krupni trgovinski kapital želi da zaobiđe taj problem, vrlo je jednostavno. Imamo i problem uvozničkih lobija. Reguliše se nekoliko proizvoda i po tim novim cijenama drugi proizvođači imaju slične cijene. U svakom slučaju, za ovaj problem je država odgovorna, a ne privreda”, smatra Krnić.
Po njegovim riječima, ako stvarno hoće nešto da se riješi, onda treba uključiti privredu da se dođe do održivih rješenja na fer postavkama.
“Ukoliko se ova negativna praksa nastavi, to dalje znači da ulazimo u vrijeme još veće nestabilnosti i nesigurnosti i ukoliko se nešto drastično ne promijeni, građani neće osjetiti boljitak, čak suprotno”, objašnjava Krnić.
Dodaje da bez pokretanja proizvodnje i oživljavanja privrede, svako dalje povećavanje zarada neminovno će uvećavati inflaciju koja će ne samo obezvrijediti povećanje zarada, već dovesti građane u još nepovoljniji položaj.
“Kod nas je problem što je tržište visoko koncentrisano u rukama nekoliko velikih trgovinskih lanaca, a imaju tendenciju da nastupaju monopolistički. Crna Gora uvozi inflaciju, a od Evrope sad imamo i domaću inflaciju. Domaća proizvodnja je nedovoljno razvijena. Kada se uvede limitiranje marži, trgovci lako prenesu teret na druge proizvode, ili ga prebace na dobavljače, koji onda opet reaguju povećanjem cijena. Sistem jednostavno nema unutrašnju otpornost. Veliki problem je struktura privrede, ogromna uvozna zavisnost,veliko učešće usluga i zavisnost od turističke sezone. Takođe carina, akcize značajno učestvuju u krajnjoj cijeni proizvoda. Onamo gdje imamo proizvodnju, ona je nedovoljno razvijena – npr. u mliječnoj industriji dominiraju mlijeko i jogurti koji su niskoakumulativni artikli – toj industriji su potrebna velika ulaganja da bi mogli proširiti asortiman na artikle sa većom akumulacijom”, kazao je Krnić.
On smatra da limitiranje marži može biti korisna kratkoročna mjera u kriznim vremenima kao dio paket aranžmana, ali ne može biti strategija, dugoročni efekti su samo negativni. Visoka uvozna zavisnost čini nas ranjivim na jake inflatorne udare na svjetskom tržištu.
“Pojedine zemlje EU ograničavanje marži povremeno koriste, ali kao jednu od mnogih mjera, i to u vrlo ograničenom opsegu, jer može negativno uticati na male proizvođače i poremetiti tržište. Oni aktivno koriste poresku i monetarnu politiku, kao i subvencije i kontrolu kartela”, kazao je Krnić.
Smatra da treba jačati preduzetništvo i proizvodnju i samim tim pripremati teren za manju zavisnost, a veću mogućnost upravljanjem ekonomskih procesima od strane države.
“Proizvodnjom možemo smanjiti uvoz i povećati izvoz, kao i potrošnju domaćih proizvoda, što se dalje pozitivno odražava na zaposlenost, produktivnost, jačanje konkurentnosti, pa samim tim i snižavanje cijena. Došlo bi do rasta potrošnje i bolje naplate poreza, ali na zdravim osnovama, bazirano na domaćoj proizvodnji, što bi imalo višestruke koristi po državu, zaposlene i građane. Više puta smo predlagali uvođenje robnih rezervi, koje mogu biti efikasan mehanizam za kontrolu cijena, uz uvezivanje sa domaćim proizvođačima, fokus na rast domaće proizvodnje i promovisanje preduzetništva, kao i kontrolu uvozničkih lobija i dogovornog nastupanja krupnog kapitala, tj. stvaranja monopola i oligopola – smatra Krnić dodajući da Vlada može da utiče akciznom i poreskom politikom na cijene, da jača kontrolu velikih trgovinskih lanaca, ograniči i spriječi negativan uticaj uvozničkih lobija na domaće proizvode”, kaže Krnić.
“Treba da se promovišu domaći proizvodi, uvežu u zadruge domaći proizvođači, da im se garantuje otkup po unaprijed definisanim cijenama, pomogne u brendiranju i uniformisanju proizvoda po kojima smo prepoznati. Važno je i smanjiti troškove logistike, prije svega transporta koji u velikom dijelu učestvuju u cijeni koštanja. Da ima vizije, nakon svih ovih aktivnosti promovisao bi se ekonomski patriotizam kroz razne subvencije i popuste. Tako bi proizveli pomjeranje stvari ka opštem dobru i koristi građana, ali ova Vlada nema interesa za to, a ni želje i ideje kako to da sprovede”, poručuje Krnić.
Podsjećamo da, prema nedavnom istraživanju Centra za edukaciju, informisanje i istraživanje Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), sindikalna potrošačka korpa za IV kvartal 2025. godine u Crnoj Gori iznosi 2.045 eura, što je za 195 eura više nego u istom periodu prije dvije godine, kad je objavljena prva sindikalna potrošačka korpa.
U poređenju sa trećim kvartalom 2025. godine došlo je do smanjenja troškova prehrambenih proizvoda i troškova obrazovanja i kulture, a povećanja su zabilježena u kategoriji troškova stanovanja i komunalija, kao i troškova za ličnu higijenu i njegu zdravlja. Došlo je do smanjenja troškova prehrambenih proizvoda za 15 eura u nominalnom iznosu ili 2,33 posto. Kod troškova stanovanja i komunalija došlo je do rasta od pet eura u nominalnom iznosu ili 1,96 odsto zbog pojačane sezone grijanja i većeg prosječnog računa za električnu energiju u četvrtom kvartalu. Kategorija troškova za ličnu higijenu i njegu zdravlja je korigovana za deset eura i sada iznosi 145 eura, što je rast od 7,41 odsto.
Rast troškova u toj kategoriji se, kako je pojasnio, dominantno dogodio zbog porasta cijena ljekova.
Kod kategorije troškova za obrazovanje i kulturu zabilježen je drastičan pad troškova za 30 eura. U trećem kvartalu došlo je do rasta troškova ove kategorije za 30 eura jer smo imali pojačanu potrebu za opremanjem đaka za školu, u četvrtom kvartalu te potrebe nemamo, te se ova kategorija vraća na prvobitni nivo od 105 eura koliko je iznosila u drugom kvartalu 2025. godine. Ukupno gledano, sindikalna potrošačka korpa za četvrti kvartal je za 30 eura manja u odnosu na potrošačku korpu za treći kvartal.
STATISTIKA
U poređenju sa četvrtim kvartalom 2024. godine, ukupna sindikalna potrošačka korpa za četvrti kvartal ove godine se povećala se 75 eura, odnosno 3,81 odsto za godinu.
Preporučeno
Prva sindikalna potrošačka korpa objavljena je 2023. godine i iznosila je 1.850 eura. U čak sedam kategorija troškova je dolazilo do promjena – troškovi prehrambenih proizvoda porasli su za 50 eura, troškovi imputirane rente su zabilježili povećanje od 40 eura, troškovi tekućeg održavanja deset eura, troškovi stanovanja i komunalija 40 eura, troškovi proizvoda za ličnu higijenu i njegu zdravlja 15 eura, obrazovanja i kulture pet eura, a troškovi ljetovanja su porasli za 35 eura. Kada bismo poredili stanje danas i stanje prije dvije godine, iznos sindikalne potrošačke korpe je porastao za 195 eura ili 10,54 odsto.
Video