Video
Kako je kazao, uprkos zakonskim unapređenjima, institucionalnim inicijativama i političkim obećanjima, država još nije pružila uvjerljiv odgovor na pitanje zašto novinari i novinarke godinama čekaju pravdu i ko odgovara za institucionalne propuste koji je dodatno udaljavaju.
“Nekažnjivost se ne mjeri samo brojem neotkrivenih napadača i nalogodavaca, već i istragama bez rezultata, predugim postupcima, neprimjereno blagim sankcijama i izostankom odgovornosti za utvrđene propuste”, istakao jeon.
Kada se, dodaje, isti problemi godinama ponavljaju bez posljedica, opravdano slabi povjerenje u sposobnost institucija da zaštite one koji preispituju političku, ekonomsku i kriminalnu moć.
“Sadašnji donosioci odluka naslijedili su loše stanje u ovoj oblasti, ali nijesu ispunili ni svoju obavezu da to promijene i uspostave drugačiju klimu”, rekao je Obradović.
Podsjeća da ubistvo Duška Jovanovića ni nakon 22 godine nije u potpunosti rasvijetljeno, uprkos pravosnažnoj osudi jednog učesnika, dok postupak za ranjavanje Olivere Lakić traje osam godina nakon napada.
“Ovogodišnje ukidanje osuđujućeg dijela presude u predmetu napada na Anu Raičković dodatno otvara pitanje kvaliteta procesuiranja. Iako se ovi predmeti razlikuju po pravnim i činjeničnim okolnostima, svi zahtijevaju djelotvorno postupanje, zakonite odluke i razumne rokove, uz poštovanje prava odbrane i nezavisnosti sudova”, kazao je Obradović.
Takođe,ističe, odluke s kojima je javnost nedavno upoznata ukazuju i na neujednačenu kaznenu politiku u slučajevima prijetnji novinarima.
“Dok prvostepena presuda Andriji Lakoviću zbog prijetnji Jeleni Jovanović predstavlja pomak, blaga novčana kazna za prijetnje smrću Borisu Pejoviću i Balši Rudoviću šalje obeshrabrujuću poruku. Kada se ozbiljne prijetnje novinarima u jednom slučaju sankcionišu zatvorom, a u drugom gotovo simboličnom novčanom kaznom, opravdano se postavlja pitanje koliko su sudovi dosljedni u zaštiti njihove sigurnosti. Bez dosljedne i odvraćajuće kaznene politike, pojedinačne presude nijesu dovoljne da obnove povjerenje u pravdu”, rekao je on.
Posebnu težinu, isitče, imaju nalazi Komisije za praćenje istraga napada na novinare, koja u ovogodišnjem izvještaju navodi da nije mogla ocijeniti djelotvornost istrage ubistva Jovanovića i traži ispitivanje odgovornosti za propuste.
“Rad Komisije gubi smisao ako se njene preporuke ponavljaju, a nadležni izbjegavaju da javnosti pruže obrazložene odgovore o preduzetim mjerama. Zaštita interesa istrage ne smije biti izgovor za izostanak zakonitog nadzora i institucionalne odgovornosti”; navodi Obradović.
Napadi, prijetnje i zastrašivanje nijesu prestali ni ove godine. Njihove posljedice prevazilaze ličnu sigurnost novinara i novinarki, jer obeshrabruju istraživački rad, udaljavaju izvore i podstiču autocenzuru.
“Time se građanima uskraćuju informacije o donošenju odluka, trošenju javnog novca i zloupotrebi ovlašćenja. Posebnu odgovornost imaju političari, koji moraju prestati s etiketiranjem i diskreditovanjem kritičkih medija i prihvatiti da su novinarska pitanja legitiman oblik demokratske kontrole”; iatiče Obradović.
Zakonska unaprijeđenja i mehanizmi saradnje, naglšava, ne mogu nadomjestiti izostanak odgovornosti i neujednačeno postupanje institucija. Njihova vrijednost mora se potvrditi djelotvornom zaštitom svih medijskih radnika, bez obzira na uređivačku politiku. U godini u kojoj vlast najavljuje završetak pristupnih pregovora s Evropskom unijom, upravo takvi rezultati moraju pokazati održivost reformi iz poglavlja 23 i 24. Jedna od važnih slika napretka ka EU bi bila da novinari mogu slobodno raditi, a građani računati na institucije koje štite javni interes.
Preporučeno
“CGO naglašava da prekid prakse nekažnjivosti zahtijeva otkrivanje počinilaca i nalogodavaca, zakonito i efikasno okončanje postupaka i utvrđivanje odgovornosti za propuste koji su otežali ostvarivanje pravde. Politička obećanja i reforme vrijede onoliko koliko donose konkretne rezultate. Sve dok najteži napadi ostaju nepotpuno rasvijetljeni, nekažnjivost podriva slobodu medija i povjerenje u institucije. Štiteći novinare, država štiti pravo građana da znaju i da vlast pozivaju na odgovornost”, zaključio je Obradović.
