“Krivičnu prijavu sam podnio zbog sumnje da su odgovorna lica Demokrata, u realizaciji unaprijed dogovorenog kriminalnog plana, nezakonitim postupanjem Ognjenu Đurđiću uskratila mogućnost zaposlenja u Upravi policije, pozivajući se na navodno postojanje „bezbjednosnih smetnji“. Kao i nizu drugih slučajeva “vetinga” i utvrđivanja bezbjednosnih smetnju, ni Ognjenu Đurđiću nikada nije omogućeno da sazna šta mu se konkretno stavlja na teret, niti da te navode ospori”, pojašnjava Radulović.
Ovaj slučaj je, kako je kazao, posebno ilustrativan jer je Ognjen Đurđić završio Policijsku akademiju, a prilikom upisa na Akademiju prošao je sve propisane bezbjednosne provjere.
“Nakon završetka školovanja prijavio se na javni oglas za prijem pripravnika, ali nije izabran uz obrazloženje da ne ispunjava poseban uslov zbog navodnog postojanja bezbjednosnih smetnji. Međutim, Đurđić se potom obratio Agenciji za nacionalnu bezbjednost i dobio službeni odgovor da ANB prema njemu nije preduzimala mjere prikupljanja podataka, niti je vodila evidenciju njegovih ličnih podataka. Istovremeno, Ministarstvo unutrašnjih poslova mu je u tri odvojena postupka i to 20. maja 2025, 18. juna 2025. i 28. januara 2026. godine, izdalo oružne listove, što je takođe podrazumijevalo sprovođenje zakonom propisanih provjera”, ističe.
Dakle, tvrdi Radulović, u ovom slučaju imamo situaciju u kojoj je ista osoba prošla bezbjednosne provjere prilikom upisa na Policijsku akademiju, od ANB dobila potvrdu da o njemu nijesu prikupljani podaci, a MUP mu je u tri posebna postupka nakon svih provjera izdao oružne listove, da bi istovremeno bio proglašeno nepodobnim za zaposlenje u policiji zbog navodnih „bezbjednosnih smetnji“.
“Kao ni drugi kandidati i policijski službenici koji su bili žrtve partijskog čišćenja bezbjednosnog sektora, ni Đurđić nije upoznat sa činjenicama na kojima je takav zaključak zasnovan, nije mu omogućeno da se izjasni o navodima Komisije, niti mu je omogućeno da ih ospori i zahtijeva njihovu provjeru”, naglašava.
Ovaj slučaj, prema njegovim riječima, dodatno potvrđuje ono na šta je ukazivao i u slučaju Muamera Matovića, da postupak provjere „bezbjednosnih smetnji“, odnosno tzv. veting u policiji, ne mogu biti zasnovani na tajnim, paušalnim i neprovjerljivim navodima kojima se građaninu uskraćuje pravo da zna zbog čega je eliminisan iz postupka ili iz službe i da takvu odluku djelotvorno ospori.
“Podsjećam da je isto utvrdio i Ombudsman u mišljenju po pritužbi Matovića. Veting koji se sprovodi bez transparentnog postupka, bez obrazloženja, bez mogućnosti izjašnjenja i bez djelotvorne pravne zaštite nije vladavina prava. To nije provjera podobnosti za rad u policiji, već mehanizam kojim se ljudima oduzimaju profesionalna i egzistencijalna prava bez mogućnosti da saznaju zbog čega i bez mogućnosti da dokažu da su navodi protiv njih neistiniti”, jasan je on.
Zato, dodaje, ovaj slučaj još jednom aktuelizuje pitanje može li država, odnosno jedna politička partija, nekoga proglasiti bezbjednosno nepodobnim, a da mu nikada ne kaže zbog čega, ne omogući mu da se izjasni i ne dozvoli mu da takvu odluku djelotvorno ospori?
Preporučeno
“Sistematsko kršenje osnovnih ljudskih prava, gdje već odavno ne govorimo o pojedinačnim slučajevima, već o pojavi, ozbiljan je indikator da se mora ispitati da li se pod izgovorom priče o „vetingu“ uklanjaju politički nepodobni kadrovi, bez sudske i institucionalne kontrole”, zaključio je.























