Video
“Povodom današnjeg odlaganja ročišta za kontrolu dopunjene optužnice u predmetu „Aco Mijajlović i drugi“, smatram da javnost zaslužuje da bude upoznata sa okolnostima koje prevazilaze interes ovog konkretnog postupka i zadiru u jedno od temeljnih načela svakog demokratskog društva – nezavisnost sudske vlasti. Podsjećam da je Viši sud u Podgorici ranije vratio optužnicu Specijalnom državnom tužilaštvu na dopunu, nakon što je utvrdio da sadrži ozbiljne činjenične i pravne nedostatke. Sud je jasno ukazao da nijesu dovoljno konkretizovane radnje koje se odnose na navodno organizovanje kriminalne organizacije, da nije određeno u čemu se sastoji navodno pribavljena korist kod krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja, kao i da postoje nedostaci u pogledu primjene odredbi koje se odnose na odavanje tajnih podataka”, kazao je Vukčević za CDM.
Kako je istakao, umjesto da postupi po pravnim shvatanjima Višeg suda i otkloni nedostatke na koje je ukazano, Specijalno državno tužilaštvo je dopunjenu optužnicu, u značajnom dijelu, pretvorilo u polemiku sa sudom, nastojeći da, kako je dodao, obrazloži zbog čega smatra da je prethodna odluka vijeća bila pogrešna.
Međutim, tvrdi on, ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da je SDT, nakon što je dobilo takvu odluku, zatražilo izuzeće sudskog vijeća koje je vršilo kontrolu optužnice.
“Iz sadržine zahtjeva proizlazi da tužilaštvo nije ukazalo ni na jednu okolnost koja bi mogla dovesti u pitanje nepristrasnost članova vijeća, niti je tvrdilo da postoji bilo kakav lični odnos sudija prema bilo kojoj procesnoj strani. Umjesto toga, SDT je poimenično navelo članove vijeća i detaljno obrazlagalo u kojim su drugim predmetima učestvovali i kakve su odluke tada donosili, navodeći da su u tim predmetima prihvatali pravna shvatanja koja u ovom predmetu, navodno, više ne prihvataju”, kazao je.
Vukčević smatra da je takav pristup pogrešan i veoma opasan.
“Prije svega, ne radi se o istim predmetima. Ne radi se ni o istim činjenicama, ni o istim dokazima, niti o istim optužnicama. Predmeti na koje se SDT poziva nijesu činjenično ni pravno identični predmetu „Mijajlović i drugi“, zbog čega nije moguće izvoditi zaključak da je vijeće promijenilo svoj pravni stav”, jasan je on.
Naprotiv, kako naglašava, riječ je o potpuno različitim činjeničnim situacijama koje zahtijevaju različitu pravnu ocjenu.
“Sud nije dužan da mehanički potvrđuje svaku narednu optužnicu zato što je u nekom drugom predmetu donio određenu odluku. Njegova obaveza je da svaki predmet cijeni zasebno, na osnovu činjenica, dokaza i zakona. To najbolje potvrđuju upravo presude hrvatskih sudova na koje se Specijalno državno tužilaštvo poziva. Naime, SDT iz tih odluka izdvaja pojedine pravne zaključke, ali potpuno prećutkuje odlučne činjenice zbog kojih su hrvatski sudovi uopšte donosili takve odluke”, poručio je.
Prema njegovim riječima, u tim predmetima policijski službenici nijesu samo neovlašćeno pristupali bazama podataka ili dostavljali informacije trećim licima.
“Oni su članovima kriminalnih grupa saopštavali da se određena lica nalaze na Interpolovim potjernicama, otkrivali identitet prikrivenih istražilaca i tajnih agenata koji su provjeravali članove kriminalnih grupa, upozoravali ih na planirane policijske akcije, dostavljali podatke o kretanju i rasporedu policijskih patrola kako bi izbjegli kontrolu i hapšenje, kao i druge operativne informacije koje su omogućavale članovima kriminalnih grupa da ostanu neotkriveni i nastave izvršenje krivičnih djela”, navodi.
Upravo su, kako dodaje, te konkretne činjenice predstavljale osnov za zaključak da je kriminalna organizacija ostvarivala jasnu i neposrednu korist.
“Takvih činjenica u predmetu „Mijajlović i drugi“ nema. U ovom predmetu nije opisano da je bilo ko izbjegao hapšenje, policijsku kontrolu ili bilo koju drugu službenu radnju, niti da je na osnovu navodno pribavljenih podataka izvršeno ili olakšano izvršenje bilo kojeg krivičnog djela. Umjesto toga, koristi se potpuno apstraktna formulacija da je kriminalna organizacija sticala „moć“, „uticaj“ ili „privilegovan položaj“, što ne predstavlja konkretan opis koristi kakav zahtijeva krivično pravo”, pojašnjava.
Istakao je da je odbrana upravo na to ukazala u prigovorima na dopunjenu optužnicu.
“Pravni stavovi iz drugih predmeta ne mogu se posmatrati izdvojeno od činjenica na kojima su zasnovani. SDT pokušava da prenese pravne zaključke iz potpuno drugačijih predmeta, dok istovremeno prećutkuje odlučne činjenice koje su dovele do tih zaključaka. Takav pristup nije pravno održiv i ne može predstavljati osnov ni za potvrđivanje optužnice, niti za zahtjev za izuzeće vijeća koje je pravilno uočilo da u ovom predmetu takvih činjenica nema”, tvrdi on.
Odbrana je, prema riječima Vukčevića, u svojim prigovorima takođe ukazala da se značajan dio podataka koje SDT problematizuje odnosi na informacije koje su kasnije objavljivane u medijima.
“Prikupljanje informacija, njihova provjera i objavljivanje predstavljaju sastavni dio slobode izražavanja i prava javnosti da bude informisana, koje garantuju Evropska konvencija o ljudskim pravima i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima. SDT nije opisalo nijednu konkretnu radnju kojom je bilo koji medij stavljen pod protivpravnu kontrolu, niti je navelo da je bilo koji novinar ili urednik bio izložen prinudi, prijetnji ili podmićivanju radi objavljivanja određenih informacija”, dodao je.
Zbog toga se, kako kaže, postavlja sasvim logično pitanje kako se prikupljanje informacija koje su kasnije objavljivane u medijima može poistovjetiti sa djelovanjem kriminalne organizacije, ukoliko nijesu opisani konkretan kriminalni cilj, konkretna korist niti konkretne posljedice koje su iz toga proistekle.
“Posebno zabrinjava pokušaj da se institut izuzeća sudija koristi kao sredstvo za osporavanje pravnog stava vijeća koje je izvršilo svoju zakonsku obavezu i kontrolisalo optužnicu. Kada bi se prihvatila logika da sudiju treba izuzeti zato što je u drugom, činjenično potpuno različitom predmetu donio drugačiju odluku, onda bi svaki sudija bio pod pritiskom da u budućnosti odlučuje ne prema činjenicama konkretnog slučaja, već prema tome kako je odlučivao ranije”, mišljenja je Vukčević.
Naglašava da to nije princip na kojem počiva nezavisno sudstvo niti evropski standard pravičnog suđenja.
Preporučeno
“Na kraju, želim da podsjetim da se moj branjenik Drago Spičanović već gotovo deset mjeseci nalazi u pritvoru, dok optužnica protiv njega još uvijek nije potvrđena. Upravo zbog toga odgovornost svih učesnika u postupku je još veća. Krivični postupak mora se voditi isključivo u skladu sa zakonom, uz puno poštovanje pretpostavke nevinosti, prava na pravično suđenje i nezavisnosti sudske vlasti. To nije interes samo odbrane i okrivljenih, već interes svih građana koji očekuju da sudovi odlučuju na osnovu činjenica i zakona, a ne pod pritiskom ili zbog nezadovoljstva bilo koje procesne strane njihovim odlukama”, zaključio je.
