Video
Proširenje Evropske unije u narednim mjesecima ulazi u odlučujuću fazu, jer se Crna Gora i Albanija približavaju članstvu, dok Ukrajina i Moldavija napreduju prema Uniji, a Brisel razmatra reforme neophodne za funkcionisanje veće i složenije zajednice. Prvi put od Bregzita, EU ima konkretnu priliku da ponovo proširi svoje članstvo. Crna Gora se ubrzano približava završnici pregovora, dok druge zemlje u Evropskoj uniji vide sigurnosno uporište.
Situacija se posljednjih godina nije činila ovako povoljnom. Evropski zvaničnici ističu da je u prethodnih šest mjeseci zatvoreno više pregovaračkih poglavlja nego tokom prethodne decenije, prenosi Euronews.
Brisel sve više koristi proces pristupanja EU kao instrument vanjske politike – za učvršćivanje uticaja u neposrednom susjedstvu, jačanje sigurnosnih garancija i stabilizaciju regiona u sve složenijem geopolitičkom okruženju. Međutim, kako mogućnost proširenja postaje konkretnija, institucije EU i države članice suočavaju se sa nizom političkih i strateških pitanja.
Geografska ravnoteža
Jedno od pitanja koje EU mora uzeti u obzir jeste geografska ravnoteža, posebno nakon velikog proširenja iz 2004. godine, kada je Uniji pristupilo deset država centralne i istočne Evrope.
Crna Gora i Albanija, kao trenutne predvodnice među kandidatima, zbog svoje veličine ne bi značajnije promijenile tu ravnotežu. Ipak, njihovo približavanje članstvu otvara složenije pitanje odnosa prema najvećoj državi Zapadnog Balkana – Srbiji – čiji je pristupni proces i dalje predmet podjela među državama članicama.
Takozvani „Prijatelji Zapadnog Balkana“ dovode u pitanje geopolitičke kriterijume koji utiču na pristupanje Beograda i upozoravaju da se princip zasnovan na zaslugama ne primjenjuje jednako na sve zemlje kandidate.
Istovremeno, dok raste pritisak da se do kraja godine otvore dodatni pregovarački klasteri sa Ukrajinom i Moldavijom, pozivi da se očuva geografska ravnoteža mogli bi biti sve glasniji. To bi, u određenom scenariju, moglo dovesti i do toga da napredak Ukrajine bude politički povezan sa napretkom Srbije.
Potreba za reformom
U svom obraćanju o stanju Unije 2023. godine, predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen najavila je preispitivanje politika prije proširenja: nacrt načina na koji bi EU sa 30 ili više država članica funkcionisala.
Plan je potom godinama tiho stavljen po strani, jer je kandidatura Ukrajine komplikovala pitanje i praktično i politički. Komisija sada treba da ga objavi 30. septembra, dok izvršna vlast EU nastoji da ponovo preuzme inicijativu.
Kako je proširenje dospjelo na vrh briselske agende, evropske vlade raspravljaju o tome kako upravljati narednim talasom zemalja kandidata. Iznijele su ideje koje se kreću od snažnijih demokratskih zaštitnih mehanizama za nove članice, kao nasljeđa iskustva Mađarske pod Viktorom Orbanom, do postepene integracije osmišljene tako da donese rane, konkretne koristi od članstva u EU.
Još fundamentalnije, očekuje se da će Komisija predložiti reforme unutrašnjeg funkcionisanja EU kako bi osigurala da Brisel može nastaviti da funkcioniše nakon proširenja.
Pozivi da se, na primjer, ukine zahtjev za jednoglasnošću u pitanjima poput spoljne politike postali su glasniji. To je dio šireg nastojanja da spoljno djelovanje bloka bude odlučnije u napetom geopolitičkom okruženju – još jedno nasljeđe toga što je Orban više puta držao odlučivanje EU kao taoca.
Ideja da Evropska komisija bude manja i agilnija u usmjeravanju na nove prioritete mogla bi ponovo biti pokrenuta. To bi podrazumijevalo ukidanje principa da svaka država članica dobija po jednog komesara, što podržavaju manje zemlje.
Skeptici tvrde da trenutak nije dobar za tako duboku reformu, jer se nekoliko ključnih država EU naredne godine suočava sa izborima. Jedna od njih je Francuska, gdje mogućnost da kandidat krajnje desničarskog, euroskeptičnog Nacionalnog okupljanja osvoji predsjednički mandat nikada nije djelovala realnije.
Drugi odgovaraju da se negdje u Evropi uvijek održavaju važni izbori i da reforme koje se dugo odlažu ne mogu čekati.
Neizvjesnost ratifikacije
Proces proširenja EU uvijek je podrazumijevao da su države članice spremne da prihvate nove članice u klub.
Države EU obično iznose svoje prigovore prije nego što se pristupni pregovori završe. Dugotrajni sporovi Sjeverne Makedonije, prvo sa Grčkom zbog njenog imena, a kasnije sa Bugarskom zbog prava manjina, među najznačajnijim su primjerima.
Ali iako bi potpuno blokiranje pristupanja u fazi ratifikacije bilo bez presedana, ono i dalje predstavlja stvaran rizik. Politički spektar pomjerio se udesno u osnivačkim članicama poput Nizozemske i Francuske, zbog čega su birači generalno oprezniji prema proširenju.
Šef Misije Crne Gore pri Evropskoj uniji Petar Marković kazao je za Euronews da je jedan od razloga zbog kojih je Crna Gora spremna da prihvati dodatne garancije u oblasti vladavine prava i sprečavanja demokratskog nazadovanja upravo nastojanje da se olakša proces ratifikacije.
,,Crna Gora ima interes da uvede garancije koje treba da očuvaju standarde EU”, rekao je Marković, uz stav da se eventualna kršenja moraju procjenjivati pojedinačno i na osnovu objektivnih kriterijuma.
On, međutim, upozorava da kriterijumi moraju biti poznati prije članstva i da ne smiju dovesti do stvaranja članstva „drugog reda“, odnosno ograničavanja prava nove članice.
Upravo je Crna Gora označena kao mogući testni slučaj za novi model proširenja. Evropska komisija priprema prijedloge reforme procesa proširenja, dok države članice razmatraju i mogućnost postepenog uključivanja kandidata u pojedine politike i koristi EU prije punopravnog članstva.
Ako Crna Gora ne uspije, onda bi to, naravno, veoma ozbiljno poremetilo proces- rekao je Florian Biber, koordinator Balkana u Savjetodavnoj grupi za evropsku politiku, za Euronews. „Mora postojati veoma jasan rezervni plan za suočavanje sa ovim scenarijem“.
Preporučeno
