Rok za izbor novog predsjednika Skupštine teče od ostavke Jelene Borovinić Bojović, a ukoliko dogovora ne bude, Glavnom gradu prijeti prinudna uprava. Skupština Glavnog grada nema potpredsjednika, pa je izbor novog predsjednika ključan za dalje funkcionisanje lokalnog parlamenta.
DNP je za predsjednicu Skupštine predložio svoju odbornicu Ivanu Mašković, uz poruku da je njihov cilj sprečavanje prinudne uprave. Istovremeno, iz te partije su najavili da će, ukoliko njihov predlog ne bude prihvatljiv bivšim koalicionim partnerima, podržati Srđana Perića iz Preokreta kao tehničko rješenje.
DNP IZMEĐU PRINCIPA I POTREBE DA „SPASI“ VLAST
U političkom smislu, pozicija DNP-a je najnezgodnija. Ta partija je izašla iz lokalne vlasti u Podgorici, između ostalog i zbog odnosa prema gradonačelniku Saši Mujoviću i poznate priče oko Botuna. Njihov odnos prema Mujoviću bio je oštar, često i otvoreno neprijateljski.
Sada, međutim, iniciranjem svog kandidata za predsjednika Skupštine, DNP faktički pomaže da sistem u kojem je Mujović gradonačelnik ne ode u prinudnu upravu. Drugim riječima, partija koja je napustila vlast zbog Mujovića sada bi mogla biti ona koja mu produžava politički život u Glavnom gradu.
Narativ DNP-a već je poznat – ne spašavaju Mujovića, nego Podgoricu od prinudne uprave i mogućnosti da opozicija, odnosno DPS, preuzme kontrolu nad političkim procesom. To objašnjenje može imati prolaz kod njihovog biračkog tijela, jer se u takvoj logici uvijek može reći da je spriječeno „veće zlo“.
Ali politička činjenica ostaje: DNP bi, ako se ovaj scenario realizuje, spasavao vlast koju više formalno ne podržava i gradonačelnika zbog kojeg je, makar dijelom, iz te vlasti izašao.
NSD BI DNP, ALI POD USLOVIMA
Nova srpska demokratija ne zatvara vrata dogovoru sa DNP-om, ali iz njihovih izjava jasno je da podrška ne dolazi bez uslova. Iz NSD-a je poručeno da se mora doći do kandidata koji je prihvatljiv većini, a Radoš Zečević je najavio da bi, ukoliko dogovora sa DNP-om ne bude, NSD mogla predložiti svog kandidata.
Još jasniju političku poruku poslao je šef odborničkog kluba NSD-a Mitar Šušić, govoreći o mogućnosti da Srđan Perić bude kandidat. Šušić je kazao da Perić može biti prihvatljiv samo ako izađe iz pozicije „ni vlast ni opozicija“ i pristupi postojećem koalicionom dogovoru.
To je suština dileme. Vladajuća većina bi rado prihvatila glasove ili ime koje rješava krizu, ali ne i model koji bi značio da neko izvan koalicione kontrole preuzima važnu institucionalnu poziciju.
PREOKRET IZ SJENKE U CENTAR IGRE
Predlog Preokreta je, ipak, najzanimljiviji dio ove krize. Ne zato što Preokret ima snagu velike koalicije, već upravo zato što je do sada gradio poziciju vanblokovskog aktera, insistirajući da ne pripada ni vlasti ni opoziciji.
U situaciji u kojoj su odnosi vlasti i opozicije zategnuti, a u samoj vladajućoj većini otvorene pukotine, Preokret se prvi put nameće kao politički subjekat koji može biti prihvatljiv širem krugu aktera. Njihov model predviđa da Preokret preuzme funkciju predsjednika Skupštine Glavnog grada, kako bi se sačuvalo funkcionisanje institucija do narednih lokalnih izbora 2027. godine.
To je za Preokret velika politička prilika. Do sada su često posmatrani kao korektiv, komentator ili građanska alternativa bez realnog mehanizma uticaja. Sada, makar na nivou predloga, izlaze iz sjenke i postaju mogući ključ za raspetljavanje jednog od najtežih lokalnih političkih čvorova.
Naravno, to je ujedno i rizik. Ako bi Perić prihvatio funkciju uz podršku jedne strane, druga bi ga odmah pokušala svrstati. Ako bi ga podržali i vlast i opozicija, to bi bio rijedak presedan u crnogorskoj politici. Ako ga podrži samo DNP kao rezervnu opciju, Preokret bi morao pažljivo da objasni da nije postao tuđi izlaz za tuđu krizu.
MATEMATIKA JE JASNA, POLITIKA NIJE
Skupština Glavnog grada ima 59 odbornika, a za većinu je potrebno 30 glasova. Na izborima 2024. DPS je osvojio 19 mandata, PES-Demokrate 14, koalicija „Za budućnost Podgorice“ 13, lista „Za bolju Podgoricu“ šest, Evropski savez tri, dok su SEP i Preokret osvojili po dva mandata.
Upravo zbog takve matematike nijedan scenario nije jednostavan. Opozicija bez DNP-a ili nekog dijela vlasti ne može do većine. Vlast bez dogovora sa DNP-om ili bez novog političkog manevra ne može stabilno zatvoriti pitanje predsjednika Skupštine.
Zato se cijela igra svela na nekoliko mogućnosti: da bivša većina podrži DNP-ovu Ivanu Mašković, da NSD predloži svog kandidata, da se kao kompromis otvori prostor za Srđana Perića, ili da se nastavi blokada koja vodi ka prinudnoj upravi.
GRAD KAO TALAC POLITIČKOG NADMUDRIVANJA
Problem Podgorice je što ova kriza više nije samo personalna. Ona pokazuje da vlast u Glavnom gradu formalno postoji, ali politički ne funkcioniše kao stabilna većina.
DNP ne želi nazad u vlast, ali želi funkciju koja sprječava njen kolaps. NSD želi dogovor, ali ne želi da se pozicija predsjednika Skupštine pretvori u platformu van njihove kontrole. PES i Demokrate ne mogu ignorisati činjenicu da se kriza direktno vezuje za gradonačelnika Mujovića i funkcionisanje njegove administracije. Preokret vidi prostor da se nametne kao institucionalno, a ne blokovsko rješenje.
U toj kombinaciji, građani Podgorice ostaju posmatrači igre u kojoj svako tvrdi da spašava grad, dok grad zapravo čeka da vidi ko će prvi popustiti.
Najveći paradoks je što bi rasplet mogao zavisiti od DNP-a, partije koja je izašla iz vlasti, ali sada može biti presudna da ta vlast preživi. Ako podrže sopstvenog kandidata uz glasove bivših partnera, DNP će reći da je spriječio prinudnu upravu. Ako podrže Perića, reći će da je spasio institucije. Ako dogovor propadne, svi će krivicu prebacivati jedni na druge.
Preporučeno
Ali politička suština ostaje ista. Podgorica je došla u situaciju da se njena institucionalna stabilnost ne brani snagom većine, nego trgovinom oko toga ko će kome omogućiti da ne izgubi sve.
Video