Iako to prolazi ispod radara šire javnosti, proces proširenja EU napreduje stabilnim tempom. Evropska komisija se približava završetku pristupnih pregovora sa Crnom Gorom, dok bi Savjet uskoro mogao formirati radnu grupu za izradu pristupnog ugovora. Albanija, kao drugi predvodnik, takođe cilja članstvo do 2030, a Komisija bi uskoro mogla dati pozitivnu ocjenu reformi u oblasti vladavine prava, čime bi Tirana ušla u završnu fazu pregovora, piše “Carnegie Europe“.
Međutim, ono što danas djeluje kao dobra vijest, sjutra bi moglo postati ozbiljan politički problem. Pitanje je vremena kada će krajnje desni populisti u Francuskoj, Njemačkoj ili Holandiji fokus staviti na novo proširenje EU. Kada se to desi, vjerovatno će pojačati strahove od migracija kako bi dodatno ojačali svoju već značajnu biračku podršku. Od dvije vodeće zemlje, Albanija je posebno izložena zbog dugotrajnih problema sa korupcijom i organizovanim kriminalom. Ni Crna Gora, iako znatno manja sa oko 600.000 stanovnika, nije imuna na negativan imidž. Proces ratifikacije članstva neće biti jednostavan, u Francuskoj, na primjer, potrebna je ili tropetinska većina u oba doma parlamenta ili referendum.
Bez geopolitike – fokus na konkretan doprinos
Zemlje Zapadnog Balkana moraju promijeniti narativ i jasno pokazati zašto su korisne za EU. Geopolitički argumenti tipa „ako ne mi, doći će Rusija i Kina“ nijesu dovoljni. Umjesto toga, kandidati treba da istaknu svoj konkretan doprinos evropskoj bezbjednosti i prosperitetu, predstavljajući se kao neto dobitak, a ne teret za Uniju. Ta poruka mora biti usmjerena ne samo ka Briselu, već i ka ključnim državama članicama.
U oblasti odbrane, Sjeverna Makedonija, Crna Gora i Albanija već su članice NATO-a. Učestvuju u borbenim grupama u Letoniji i Bugarskoj, zajedničkim vojnim vježbama i pružanju pomoći Ukrajini. Takođe su angažovane u mirovnim misijama na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, kao i u operacijama zajedničke bezbjednosne i odbrambene politike širom svijeta. Iako imaju male vojske, mogu dodatno povećati angažman i time rasteretiti članice EU na istočnom krilu.
Kandidati bi trebalo da budu uključeni i u proces ponovnog naoružavanja i modernizacije evropskih oružanih snaga. Ove zemlje planiraju povećanje izdvajanja za odbranu sa oko dva na 3,5 odsto BDP-a do sredine 2030-ih. Već su potpisale bezbjednosna partnerstva sa EU, što otvara vrata za učešće u programima poput razvoja evropske odbrambene industrije. Region posjeduje i industrijsko nasljeđe, fabrike u Bosni i Srbiji već su isporučivale značajne količine artiljerijske municije Ukrajini. Uz modernizaciju, Zapadni Balkan može dodatno ojačati evropsku bezbjednost i kroz svoj geografski položaj, posebno razvojem saobraćajnih koridora od Jadrana do Crnog mora.
Zelena tranzicija kao razvojna šansa
Drugi ključni adut regiona je zelena tranzicija. Albanija i Crna Gora prednjače u dekarbonizaciji, Albanija gotovo svu energiju dobija iz obnovljivih izvora, prvenstveno hidroenergije. U Crnoj Gori hidroenergija čini oko 48 odsto kapaciteta, vjetar devet, a solarna energija dva odsto. Crna Gora je i jedina kandidatkinja sa nacionalnim sistemom trgovine emisijama usklađenim sa pravilima EU.
Ni ostatak regiona ne zaostaje, Srbija je između 2024. i 2025. povećala kapacitete obnovljive energije za 11 odsto, dostigavši nivo od četiri gigavata, što je već uporedivo sa udjelom uglja.
Razvoj zelene energije ne samo da povećava otpornost sistema, već otvara prostor za ekonomski rast i inovacije. Turizam, koji je ranije trpio zbog nestanaka struje tokom ljetnje sezone, zavisi od stabilnog snabdijevanja energijom. Industrija, uključujući odbrambeni sektor, takođe ima koristi. Poseban potencijal leži u IT sektoru, naročito u razvoju data centara ključnih za napredak vještačke inteligencije. Vlade regiona već rade na digitalizaciji, unapređenju infrastrukture i privlačenju investicija. Niži troškovi rada i zemljišta, uz približavanje EU standardima, dodatno povećavaju atraktivnost regiona.
Jedinstveno tržište kao ključ
Konačno, zemlje Zapadnog Balkana moraju ubrzati integraciju u jedinstveno tržište EU kroz institucionalne reforme i jačanje regionalne povezanosti. Fragmentisana tržišta nijesu konkurentna ni privlačna velikim investitorima. Izazovi su brojni, od zarobljenih institucija, preko slabog finansijskog sektora, do nedostatka radne snage usljed dugogodišnjeg “odliva mozgova”.
Ipak, upravo kroz prizmu konkurentnosti region može ojačati svoj slučaj za članstvo, posebno u kontekstu prioriteta EU nakon izvještaja Marija Dragija iz 2024. godine. Što je jasniji doprinos Zapadnog Balkana evropskoj otpornosti i rastu, to će biti teže opravdati odlaganje prijema novih članica.
Postoji i pozitivan scenario u kojem bi Crna Gora i Albanija ušle u EU zajedno sa Islandom, čije članstvo ima široku podršku. Međutim, jednako je moguće da njihov put bude vezan za politički složenije procese pristupanja Ukrajine i Moldavije, koji trenutno dominiraju evropskom agendom.
Preporučeno
Zato je ključna poruka jasna, Crna Gora i Albanija ne smiju ostati pasivni kandidati. Ako žele članstvo do 2030, moraju aktivno uvjeriti i Brisel i države članice da njihov ulazak jača bezbjednost, konkurentnost i koheziju Evropske unije.
Video