Video
Izjavu Radusinovića prenosimo u cjelosti:
Nakon nekoliko godina pauze i ostvarene penzije, u glavne društvene tokove, i to na ministarsko mjesto, vratio se gospodin Ranko Krivokapić. Opet je dobio šansu da, suprotno većinskoj volji građana države koju predstavlja, sa visoke državne adrese dijeli lekcije o ustrojstvu Pravoslavne Crkve. Ovoga puta se nije zaustavio samo na Crnoj Gori, već je svoje interesovanje proširio i na druge prostore na kojima se Crkva suočava sa izazovima raskola i podjela u društvu.
Izgleda da je ministar Krivokapić, iako ateista u mirovini, i dalje nemiran po pitanju Crkve, iako su vjernici – građani Crne Gore – ovih dana, ali i svih godina otkad se on bavi politikom, pokušali da ga smire i umire. To su činili javno, jasno, dostojanstveno, tiho, ali je to ipak čitav svijet čuo i vidio. Time smo svima pa i novopostavljenom ministru pokazali da ogromna većina pravoslavnog stanovništva ove zemlje, a, usuđujem se reći, gotovo svi oni koji žive svoju pravoslavnu vjeru, ne žele nikakvu, ni „skoru“ ni docniju, „obnovu pravoslavne crkve Crne Gore“, koju on priziva sa dvojicom stranih ministara spoljnih poslova.
U saopštenju Krivokapićevog ministarstva, napominje se kako je jedan od tih ministara ovakav poduhvat „obnove“ postavio kao „temeljno pitanje odbrane nezavisnosti države“. Da nije situacija tragična u toj zemlji, ovakva tvrdnja bi zaista bila smiješna, jer „obnova crkve“ u toj zemlji (čitaj: „legalizovanje“ raskolnika), ne da nije doprinijela društvenoj koheziji, nego je dodatno produbila unutrašnje konflikte, koji danas predstavljaju dodatni izvor patnje za veliki broj građana te zemlje koji su nažalost izloženi ratnim stradanjima.
Drugi razgovor u kojem je ministar Krivokapić imao za temu Crkvu, takođe nosi svoje kontroverze. U njemu je crnogorski ministar sa svojim drugim kolegom, kako se tvrdi, izrazio zajedničku želju za „obnovom…“ Izuzetno je neobično i, slobodan sam reći, neprimjereno, da ministar Krivokapić i njegov kolega, jedan ateista, a drugi, sudeći po imenu, musliman – obojica, dakle, van zajednice sa Pravoslavnom Crkvom, donose bilo kakve zvanične zaključke na temu crkvenog ustrojstva u Crnoj Gori.
Rekli smo stotinama puta, ali vrijedi ponoviti. Crna Gora ima svoju Pravoslavnu Crkvu već osam vijekova, od onih dana kad je Sveti Sava dobio autokefalnost za Žičku arhiepiskopiju koja je imala jurisdikciju na cjelokupnoj teritoriji današnje Crne Gore u svojim episkopijama. Direktne nasljednice tih episkopija Žičke arhiepiskopije (docnije Pećke patrijaršije, a danas Srpske pravoslavne Crkve) su Mitropolija crnogorsko-primorska i eparhije: budimljansko-nikšićka, mileševska i zahumsko-hercegovačka. Jedina obnova koja je ovdje bila potrebna je ona koja je u toku evo već trideset godina. To je ona obnova koja nas je od oskrnavljenih i zaboravljenih oltara i minimalnog broja sveštenstva, monaštva i vjernog naroda, dovela do više stotina obnovljenih i izgrađenih hramova, stotina sveštenika, monaha i monahinja i nekoliko stotina hiljada vjernih u tim hramovima.
Od ministra Krivokapića očekujemo da svojim ponašanjem ne narušava funkcionalnu odvojenost Crkve i države. Ni on lično, niti njegova partija, niti Vlada u kojoj bi trebalo da služi narodu, nemaju nikakve nadležnosti u pogledu ustrojstva Crkve. Svoje lične naklonosti i gledišta neka ostavi za privatne razgovore, ne pretvarajući ih u državnu politiku prema Crkvi, kao što je, na štetu građana Crne Gore, činio i kad je bio na drugim dužnostima.
Ovakav odnos ministra Krivokapića, koji je možda izazvan nezapamćenom masovnošću svetovasilijevske litije u
Preporučeno
Nikšiću, u oštroj je suprotnosti sa porukama koje je, sasvim nedavno u manastiru Ostrogu, premijer Abazović uputio tokom i nakon razgovora sa patrijarhom Porfirijem i mitropolitom Joanikijem, a koje su govorile o zajedničkim ciljevima kojima svi težimo: mir, pomirenje, stabilnost i napredak svih građana Crne Gore. Očekujemo od Vlade Crne Gore i premijera da se stane na put ovakvom drastičnom kršenju Ustava Crne Gore i zloupotrebi državnih funkcija od strane ministra Krivokapića i svih ostalih koji bi činili išta slično.
