Video
Studija „Networks of Leverage: Serbian Influence and Democratic Vulnerability in Montenegro“, autora Danila Kalezića, polazi od ocjene da se uticaj Srbije u Crnoj Gori, prema nalazima istraživanja, ne može posmatrati samo kroz otvorenu političku podršku pojedinim akterima, već kao širi sistem koji obuhvata političke posrednike, medije povezane sa strukturama u Srbiji, finansijske tokove, djelovanje Srpske pravoslavne crkve, kao i digitalne mreže.
Autori posebnu pažnju posvećuju onome što nazivaju institucionalnim „sivim zonama“, odnosno oblastima u kojima postojeći zakoni i mehanizmi nadzora, prema njihovoj ocjeni, nijesu dovoljno prilagođeni savremenim oblicima prekograničnog političkog djelovanja.
U studiji se navodi da takve praznine mogu omogućiti da novac, informacije, medijski i digitalni resursi, kao i djelovanje različitih posrednika, budu pretvoreni u politički uticaj bez dovoljno transparentnosti o njihovom porijeklu i centrima odlučivanja.
DOKUMENTA I PODACI KAO POTENCIJALNI INSTRUMENT POLITIČKOG PRITISKA
Jedan od segmenata studije odnosi se na mogućnost korišćenja dokumenata i privatnih podataka koji potiču iz institucija druge države u političke svrhe.
U tom kontekstu autori analiziraju i kontroverze povezane sa državljanstvom i navodnim vojnim statusom premijera Milojka Spajića. Taj slučaj, kako se navodi u studiji, ukazuje na širu institucionalnu ranjivost i mogućnost da dokumenti i podaci kojima raspolažu institucije druge države budu selektivno plasirani, politički interpretirani ili korišćeni kao sredstvo pritiska na javne funkcionere.
Studija pritom ukazuje na potrebu da crnogorske institucije imaju kapacitet da utvrde autentičnost takvih materijala, njihovo porijeklo, način na koji su pribavljeni i okolnosti u kojima su dospjeli u javnost.
POSEBAN FOKUS NA DJELOVANJE CRKVE
Značajan dio istraživanja posvećen je djelovanju Srpske pravoslavne crkve i njenog sveštenstva i struktura u Crnoj Gori.
U studiji se navodi da promjene granica eparhija, kadrovske odluke i drugi potezi crkvenih organa koji se donose van Crne Gore mogu imati posljedice koje prevazilaze unutrašnju organizaciju vjerske zajednice, posebno u oblastima upravljanja imovinom, kulturnom baštinom, finansijama i društveno-političkim uticajem.
KCSS zbog toga preporučuje da crnogorske institucije unaprijed definišu pravni okvir za moguće posljedice takvih odluka, uključujući pitanja statusa imovine i drugih pitanja koja mogu imati šire institucionalne posljedice.
Studija istovremeno predlaže detaljnije praćenje statusa stranih državljana koji kao sveštenstvo borave i djeluju u Crnoj Gori, uz poštovanje postojećih zakona i procedura.
SEDAM PREPORUKA
KCSS u studiji iznosi sedam ključnih preporuka za unapređenje institucionalnog odgovora Crne Gore.
Prva je uspostavljanje stalnog međuinstitucionalnog mehanizma za borbu protiv stranog miješanja, koji bi povezao bezbjednosni sektor, policiju, tužilaštvo, finansijsko-obavještajne strukture, izborne institucije i regulatorna tijela u oblasti medija.
Druga preporuka odnosi se na uvođenje protokola za prijavljivanje političkih ucjena i pritisaka, kojim bi funkcionerima i drugim potencijalnim metama bilo omogućeno da bezbjedno prijave prijetnje, kompromitujuće materijale ili pokušaje korišćenja privatnih podataka radi političkog uticaja.
Treća preporuka je unapređenje provjera stranog sveštenstva u okviru postojećih bezbjednosnih i migracionih procedura, uz jasnije uređivanje mogućih pravnih posljedica odluka crkvenih organa donesenih van Crne Gore.
Četvrta se odnosi na zatvaranje mogućih rupa u sistemu finansiranja izbornih kampanja. U studiji se ukazuje da strana podrška ne mora biti realizovana kroz direktnu novčanu uplatu, već i kroz profesionalne usluge, digitalne kampanje, medijsku produkciju, logistiku i druge oblike pomoći.
Peta preporuka je da se sumnjivo političko finansiranje posmatra i kroz mehanizme za sprečavanje pranja novca, posebno kada postoje prekogranične transakcije povezane sa političkim subjektima i njima povezanim licima.
Šesta preporuka odnosi se na veću transparentnost vlasništva i finansiranja medija. KCSS predlaže javni registar koji bi omogućio uvid u stvarne vlasnike medija, ključne izvore prihoda, značajno finansiranje i kredite iz inostranstva, kao i relevantne ugovore o razmjeni i preuzimanju sadržaja.
Sedma preporuka je razvoj kapaciteta za otkrivanje koordinisanih digitalnih operacija, uključujući bot mreže, koordinisane naloge, klonirane portale, manipulaciju dokumentima i prikriveno političko oglašavanje.
U tom dijelu studija posebnu pažnju posvećuje mogućnosti da se, kako se navodi, ruski propagandni narativi preko medijskih i digitalnih mreža povezanih sa Srbijom prenose, prilagođavaju i distribuiraju u crnogorskom informacionom prostoru.
FOKUS NA NAREDNI IZBORNI CIKLUS
KCSS preporučuje da Crna Gora u unapređenju sistema koristi iskustva Estonije, Letonije i Litvanije, posebno u oblastima javnog izvještavanja o stranim prijetnjama, finansijskih istraga, digitalne forenzike i zaštite integriteta izbornog procesa.
U studiji se naglašava da predložene mjere, prema namjeri autora, ne bi trebalo da ograničavaju legitimne političke, ekonomske, medijske, vjerske ili društvene odnose između Crne Gore i Srbije.
Cilj preporuka je, kako se navodi, jasnije razdvajanje legitimne prekogranične saradnje od prikrivenog političkog usmjeravanja, netransparentnog finansiranja, političkih pritisaka i koordinisanih aktivnosti kojima bi se zaobilazili domaći zakoni i institucije.
KCSS zaključuje da bi zatvaranje institucionalnih praznina prije narednog izbornog ciklusa trebalo da bude jedan od prioriteta u zaštiti integriteta izbornog procesa i otpornosti crnogorskih institucija.
Preporučeno
Studiju je objavio Kosovar Centre for Security Studies, uz podršku Open Society Foundations – Western Balkans.
