Komentarišući predložene izmjene Ustava, ali i dostavljene amandmane od pojedinih nevladinih organizacija, Vukčević je istakao da oba savjeta treba sama da biraju svoje predsjednike među članovima koji ne dolaze iz sudijske, odnosno tužilačke organizacije. Vukčević je istakao da time naglašava da su to kolektivni ustavni organi, a ne produžena ruka rukovodilaca sudske ili tužilačke organizacije.

Vukčević kaže da predložene izmjene Ustava generalno vidi kao korak u dobrom pravcu.

“One su, naravno, povezane sa obavezama koje Crna Gora ima u procesu evropskih integracija, posebno u okviru Poglavlja 23, ali mislim da ih ne treba posmatrati samo kao još jednu obavezu koju treba ispuniti prema Evropskoj uniji. Ustav ipak mijenjamo prije svega zbog nas i ta rješenja treba da funkcionišu mnogo duže od samog pregovaračkog procesa”, istakao je Vukčević.

Prema njegovim riječima, dobro je što se pokušava dodatno ojačati nezavisnost Sudskog i Tužilačkog savjeta, smanjiti neposredan uticaj izvršne vlasti i jasnije urediti njihov sastav. Kaže da je posebno značajno što se sastav Tužilačkog savjeta detaljnije uređuje samim Ustavom.

RAVNOTEŽA

“Ipak, kod ustavnih promjena uvijek treba biti oprezan! Nije dovoljno samo pronaći rješenje koje zadovoljava određenu evropsku preporuku. Treba napraviti sistem koji neće omogućiti političku kontrolu nad pravosuđem, ali isto tako ni pretjeranu koncentraciju moći unutar samog sudskog ili tužilačkog sistema. Za mene je upravo ta ravnoteža najvažnija”, kazao je Vukčević.

Na pitanje kakav ima stav o predloženom rješenju da VDT bude predsjednik Tužilačkog savjeta i da li je to previše moći Tužilaštvu, Vukčević je rekao da VDT svakako mora imati važnu institucionalnu ulogu u tužilačkom sistemu.

“Međutim, treba praviti razliku između rukovođenja državnim tužilaštvom i predsjedavanja Tužilačkim savjetom. Tužilački savjet nije organ VDT-a. To je kolektivni organ koji treba da obezbijedi samostalnost državnog tužilaštva, ali istovremeno i unutrašnju ravnotežu i odgovornost. Ako VDT već ima veoma značajna ovlašćenja unutar tužilačke organizacije, mislim da treba dobro razmisliti da li treba istovremeno da predsjedava organom koji odlučuje o izboru, napredovanju, odgovornosti i drugim važnim statusnim pitanjima državnih tužilaca”, istakao je Vukčević.

Poručio je da, pritom, ovo pitanje uopšte ne treba vezivati za bilo kojeg konkretnog VDT-a.

“Ustav se ne piše za jednog čovjeka niti za jedan mandat. Treba napraviti sistem koji će dobro funkcionisati bez obzira na to ko sjutra bude obavljao tu funkciju”, kazao je Vukčević.

Komentarišući prijedlog pojedinih NVO, konkretno Instituta alternativa, da se iz Ustava izbrišu odredbe kojima se VDT-u po službenoj dužnosti daju članstvo i funkcija predsjednika Tužilačkog savjeta, Vukčević je kazao da bi razdvojio dvije stvari – članstvo i predsjedavanje.

“Postoje dobri argumenti da VDT, kao čelnik državnog tužilaštva, bude član Tužilačkog savjeta po funkciji. Ne mislim da ga je neophodno potpuno isključiti iz Savjeta. Ali članstvo ne mora automatski da znači i predsjedavanje. Meni je institucionalno prihvatljivije da VDT bude član Savjeta, a da predsjednika bira sam Tužilački savjet među članovima koji nijesu državni tužioci. Time se ne slabi pozicija VDT-a, već se razdvajaju dvije važne funkcije i izbjegava njihova koncentracija kod jedne osobe”; kazao je Vukčević.

PRIHVATLJIVO

Na pitanje kakav ima stav o tome da predsjednik Vrhovnog suda bude član Sudskog savjeta, Vukčević je kazao da to smatra prihvatljivim rješenjem.

“Predsjednik Vrhovnog suda je na čelu najvišeg suda u državi i ima neposredan uvid u funkcionisanje sudskog sistema. Bilo bi pomalo neprirodno da takvo iskustvo u potpunosti ostane van Sudskog savjeta. Ali istovremeno mislim da je dobro predloženo rješenje da predsjednik Vrhovnog suda ne bude i predsjednik Sudskog savjeta. Na taj način imate predsjednika Vrhovnog suda u Savjetu, što je korisno za njegov rad, ali ne koncentrišete dvije veoma važne funkcije kod iste osobe. To je, po meni, dobra institucionalna ravnoteža”, istakao je Vukčević.

Komentarišući što pojedine NVO, konkretno CDT, predlažu da se predsjedavanje Sudskim i Tužilačkim savjetom uredi prema istom principu – da predsjednika bira svaki savjet među članovima koji ne pripadaju sudskoj, odnosno tužilačkoj organizaciji, Vukčević je istakao da taj prijedlog ima logike i djeluje sistemski prilično čisto.

“Naravno, Sudski i Tužilački savjet nijesu potpuno iste institucije. Sudstvo i državno tužilaštvo imaju različit ustavni položaj i zato ne mislim da svaki detalj njihovog uređenja mora biti identičan. Ali ako kod Sudskog savjeta polazimo od toga da je dobro da njegov predsjednik ne bude sudija, onda treba imati veoma uvjerljiv razlog da kod Tužilačkog savjeta primijenimo potpuno suprotan princip. Zato mi je bliže rješenje da oba savjeta sama biraju svoje predsjednike među članovima koji ne dolaze iz sudijske, odnosno tužilačke organizacije. Mislim da se time dodatno naglašava da su to kolektivni ustavni organi, a ne produžena ruka rukovodilaca sudske ili tužilačke organizacije”, istakao je Vukčević.

Na pitanje smatra li da ministar pravde treba da bude u Sudskom savjetu ili predstavnik Ministarstva, Vukčević ima stav da ne treba da bude ni ministar pravde, niti predstavnik Ministarstva, „makar ne kao član sa pravom odlučivanja“.

“Sudski savjet treba da bude jedna od najvažnijih institucionalnih garancija nezavisnosti sudstva od izvršne i zakonodavne vlasti. Zbog toga mi je čistije rješenje da izvršna vlast nema svog predstavnika koji učestvuje u donošenju odluka koje se neposredno odnose na sudije. To, naravno, ne znači da Ministarstvo pravde i Sudski savjet ne treba da sarađuju. Naprotiv. Postoje budžet, infrastruktura, zakonodavstvo, digitalizacija pravosuđa i brojna druga pitanja gdje je saradnja neophodna. Ali jedno je institucionalna saradnja, a drugo članstvo izvršne vlasti u organu koji treba da štiti nezavisnost sudstva”, kazao je Vukčević.

Komentarišući to što je predstavnik NVO sektora predviđen samo u Tužilačkom savjetu, Vukčević kaže da ne vidi u tome samom po sebi problem.

“Sudski i Tužilački savjet ne moraju imati potpuno identičan sastav. Međutim, ne bih polazio ni od pretpostavke da činjenica da neko dolazi iz NVO sektora sama po sebi garantuje njegovu nezavisnost. Mnogo je važnije ko je ta osoba, kakve stručne i profesionalne reference ima, kako se bira i postoje li stvarne garancije njene nezavisnosti. Posebno mislim da, kada neko postane član Tužilačkog savjeta, više ne treba da nastupa kao predstavnik interesa organizacije iz koje dolazi. Od tog trenutka on je član ustavnog organa i treba da odlučuje u javnom interesu. Zato bih više pažnje posvetio kvalitetu kriterijuma za izbor i nezavisnosti članova nego tome iz kojeg sektora formalno dolaze”, rekao je Vukčević.

Kada je u pitanju broj članova Sudskog i Tužilačkog savjeta i da li je opravdano da Tužilački ima širi sastav, Vukčević je rekao da ne misli da je sam broj članova suštinsko pitanje, niti postoji razlog da Sudski i Tužilački savjet po svaku cijenu imaju identičan broj članova.

“Širi sastav Tužilačkog savjeta može biti opravdan ako se time želi obezbijediti veći pluralizam i spriječiti dominacija bilo tužilačke strukture, bilo članova koji dolaze izvan tužilaštva. Za mene je zato mnogo važnije pitanje ko može napraviti većinu u Savjetu nego da li on ima deset ili jedanaest članova”, kazao je Vukčević.

Prema njegovim riječima, najzdraviji model je onaj u kojem nijedna grupa ne može sama kontrolisati Savjet.

“Takav sastav članove upućuje na dijalog i kompromis. Dakle, širi sastav može biti opravdan, ali za njega mora postojati funkcionalan razlog, a ne samo potreba da se obezbijedi mjesto za predstavnika što većeg broja različitih struktura”, istakao je Vukčević.

Na pitanje kakvo ima mišljenje o prijedlogu HRA da Tužilački savjet, kao i Sudski, proglašava predsjednik Crne Gore, Vukčević je istakao da „nema primjedbu na rješenje prema kojem sastav Tužilačkog savjeta proglašava predsjednik Skupštine“.

“Naprotiv, mislim da za takvo rješenje postoje dobri ustavnopravni razlozi. Ne mislim da Sudski i Tužilački savjet moraju u svakom detalju imati identičan ustavni položaj. Ako sastav Sudskog savjeta proglašava predsjednik Crne Gore, ne vidim zašto bi iz toga automatski proizlazilo da predsjednik države treba da proglašava i sastav Tužilačkog savjeta”, kazao je Vukčević.

Poručio je da treba voditi računa i o principu podjele vlasti i institucionalne ravnoteže.

“Nije dobro da se sve nadležnosti, makar one bile pretežno formalne, koncentrišu kod jednog državnog organa. Ako predsjednik države proglašava sastav Sudskog savjeta, sasvim mi je prihvatljivo da predsjednik Skupštine proglašava sastav Tužilačkog savjeta. Simetrija sama po sebi nije ustavna vrijednost. Mnogo su važniji podjela vlasti, ravnoteža institucija i izbjegavanje nepotrebne koncentracije nadležnosti”, rekao je Vukčević.

OPRAVDANO

On je, komentarišući prijedlog HRA da predsjednik Savjeta ima odlučujući glas u slučaju jednakog broja glasova, kazao da taj prijedlog ima praktično opravdanje jer može spriječiti blokadu u odlučivanju.

“Ipak, tu bih bio nešto oprezniji. Odlučujući glas istovremeno daje dodatnu moć predsjedniku Savjeta. Zato bih takvo rješenje prihvatio samo ako je način izbora predsjednika dobro postavljen i ako su jasno uređene situacije u kojima se taj glas može koristiti. Mehanizam koji treba da spriječi blokadu ne treba da dovede do dominacije predsjednika nad ostalim članovima Savjeta”, kazao je Vukčević.

Na pitanje očekuje li da će ustavne izmjene biti usvojene početkom septembra i šta će to značiti za Crnu Goru, Vukčević je rekao da misli da postoji snažna politička, ali i evropska motivacija da se ovaj proces završi što prije.

“Crna Gora se nalazi u veoma važnoj fazi pregovora sa Evropskom unijom i jasno je da će napredak u oblasti vladavine prava imati veliki značaj za dalji tok integracija. Zato je realno očekivati ozbiljan pokušaj da se potrebna većina obezbijedi početkom septembra. Ipak, kod promjene Ustava brzina ne smije biti važnija od kvaliteta. Nije presudno hoćemo li ustavne amandmane usvojiti nekoliko dana ranije ili kasnije. Mnogo je važnije kakav ćemo institucionalni sistem napraviti za narednih dvadeset ili trideset godina. Ako dobijemo nezavisnije i funkcionalnije pravosudne savjete, ako smanjimo prostor za politički uticaj, ali istovremeno spriječimo koncentraciju moći unutar samog pravosuđa, onda će ove izmjene predstavljati značajan korak naprijed”, kazao je Vukčević.

Prema njegovim riječima, ne treba stvarati iluziju da će promjena nekoliko članova Ustava sama po sebi riješiti probleme pravosuđa.

“Možemo imati odlična ustavna rješenja, ali ako nemamo kvalitetan izbor sudija i tužilaca, obrazložene odluke, odgovornost, transparentnost i postupke koji se završavaju u razumnom roku, građani tu promjenu neće osjetiti. Na kraju, to je za mene glavno mjerilo uspjeha ove reforme. Ne mijenjamo Ustav samo da bismo zatvorili Poglavlje 23. Treba da ga mijenjamo tako da kada evropski pregovori jednog dana budu iza nas, Crna Gora ima bolje, nezavisnije i odgovornije institucije nego što ih ima danas”, dodao je Vukčević.

Oprezno sa provjerom integriteta

Miloš Vukčević je, komentarišući prijedlog da se uvede provjera integriteta kandidata za predsjednika i članove Vlade, rekao da sama ideja da ljudi koji treba da obavljaju najviše funkcije u izvršnoj vlasti moraju ispunjavati visoke standarde integriteta za njega nije sporna.

“Naprotiv, takav cilj je potpuno legitiman. Međutim, sa ustavnopravnog stanovišta mnogo je važnije kako će ta ideja biti sprovedena. Kada pročitam da neko mora proći provjeru integriteta, prva pitanja koja postavljam su: ko provjerava integritet, prema kojim kriterijumima, na osnovu kojih činjenica i dokaza i kakvu pravnu zaštitu ima osoba koja dobije negativnu ocjenu. Ovdje govorimo o veoma ozbiljnom ovlašćenju. Negativan rezultat provjere može značiti da određena osoba uopšte ne može biti predložena za predsjednika ili člana Vlade. Na taj način organ koji sprovodi provjeru posredno dobija mogućnost da utiče i na proces formiranja Vlade. Zato kriterijumi moraju biti vrlo precizni, objektivni i unaprijed poznati”, kazao je Vukčević.

Rekao je da kandidat mora imati pravo da zna zbog čega je njegov integritet doveden u pitanje, da se izjasni o činjenicama i dokazima, da dobije obrazloženu odluku i da protiv takve odluke postoji djelotvorna i, zbog kratkih rokova za formiranje Vlade, veoma brza pravna zaštita.

“Posebno bih bio oprezan kada su u pitanju krivične prijave, istrage ili neprovjerene informacije. Sama činjenica da je protiv nekoga podnijeta krivična prijava ne može automatski značiti da ta osoba nema integritet. Moramo poštovati pretpostavku nevinosti. U suprotnom bismo mogli doći u situaciju da se podnošenjem krivične prijave ili plasiranjem određenih informacija neko faktički eliminiše iz procesa formiranja Vlade”, rekao je Vukčević.

Prema njegovim riječima, postoji još jedno važno ustavnopravno pitanje.

“Crna Gora je parlamentarna demokratija i Vlada svoj politički legitimitet izvodi iz parlamentarne većine, a ona iz volje građana izražene na izborima. Zato provjera integriteta ne smije prerasti u sistem u kojem neki drugi organ procjenjuje ko je politički podoban da bude član Vlade. Dakle, podržavam podizanje standarda integriteta nosilaca najviših državnih funkcija, ali uz veoma precizne pravne garancije. Integritet mora biti pravna kategorija zasnovana na jasnim i provjerljivim kriterijumima, a ne prostor za nečiju slobodnu ili političku procjenu. Kao i kod ostalih ustavnih promjena, ovdje bih se držao jednostavnog principa: što jednom organu dajemo veću moć, moramo istovremeno uspostaviti snažnije mehanizme koji će spriječiti zloupotrebu te moći”, kazao je Vukčević.

Što je veća moć odlučivanja, mora biti i veća odgovornost

Na pitanje kako ocjenjuje predloženo rješenje u članu 86 Ustava, po kojem predsjednik i članovi Vlade ne bi uživali imunitet za krivična djela protiv službene dužnosti, Miloš Vukčević kaže da tu promjenu u načelu podržava.

“Imunitet je važan ustavni institut, ali njegov smisao nije da bilo koga zaštiti od odgovornosti za eventualnu zloupotrebu javne funkcije. Imunitet treba da štiti nesmetano obavljanje ustavne funkcije, a ne samu osobu koja tu funkciju obavlja. To je važna razlika. Treba imati u vidu i samu prirodu poslova koje obavljaju predsjednik Vlade i ministri. Oni svakodnevno donose odluke o velikim budžetskim sredstvima, javnim nabavkama, državnoj imovini, koncesijama, investicijama, kadrovskim pitanjima i brojnim drugim oblastima u kojima postoji povećan rizik od korupcije, zloupotrebe položaja i drugih nezakonitih radnji. Jednostavno rečeno, zbog prirode funkcije koju obavljaju, mnogo češće od običnog građanina mogu doći u situaciju da budu izloženi različitim interesima, pritiscima i iskušenjima. Upravo zato smatram da za najviše nosioce izvršne vlasti standard odgovornosti treba da bude viši, a ne niži. Teško bi bilo objasniti građanima da Ustav pruža posebnu procesnu zaštitu upravo onda kada postoji sumnja da je neko zloupotrijebio službeni položaj koji mu je država povjerila”, istakao je Vukčević.

Kazao je da ograničenje imuniteta ne znači i ograničenje drugih procesnih prava.

“Predsjednik ili član Vlade protiv kojeg se vodi postupak mora imati pretpostavku nevinosti, pravo na odbranu i sve druge garancije pravičnog postupka kao i svaki drugi građanin. Treba biti svjestan i suprotne opasnosti – da se u politički osjetljivim situacijama krivični postupak koristi kao sredstvo političkog pritiska. Međutim, odgovor na tu opasnost nije imunitet od krivičnog gonjenja, već nezavisno tužilaštvo, nezavisan sud i dosljedno poštovanje procesnih garancija. Zato ovu promjenu vidim kao dio jednog šireg principa odgovornosti javnih funkcionera: što je funkcija viša, što je veća moć odlučivanja i veća mogućnost da se bude izložen različitim interesima i iskušenjima, to mora biti veća, a ne manja odgovornost za način na koji se ta vlast koristi”, istakao je Vukčević.