Video
Đenero za Pobjedu objašnjava da je stvorena situacija u kojoj je Orbanova administracija sistemski blokirala evropske institucije, a nasuprot njoj se oformila snažna proevropska skupina i tada su rezultati izbora bili unaprijed predvidivi.
POBJEDA: Kako komentarišete teški poraz Viktora Orbana u Mađarskoj? Šta ove dobre vijesti znače za Mađarsku, a šta za EU?
ĐENERO: Ozbiljni analitičari prije izbora su tvrdili da je izvjesna pobjeda Petera Mađara i stranke TISA, a da je jedino pitanje hoće li ta pobjeda biti običnom ili dvotrećinskom većinom. Kad se vidjelo kakva je mobilizacija birača postignuta, da je na izbore izašlo 80 posto upisanih birača, to je bio sigurna najava smjene vlasti. Administracija premijera Viktora Orbana i stranke FIDES na vlasti je od 2010. godine, njihov prvi mandat je bio izrazito uspješan, ali barem zadnjih četiri godine, dakle u razdoblju od početka Putinove opšte invazije na Ukrajinu, ta je administracija bila izrazito neuspješna.
Razlog Orbanovog poraza, međutim, nije samo recesija i pad standarda stanovnika, nego prije svega što se Mađarska politički vezala uz Putinov totalitarni režim, ali i administraciju predsjednika Trampa, dakle dvije političke snage koje su sistemski nastojale smanjiti uticaj evropske integracije. Mađarska nije nalik Bugarskoj, a pogotovo ne Srbiji, dakle nije država u kojoj bi postojala relevantna „meka moć“ Rusije, nego su mađarski birački izrazito naklonjeni evropskoj integraciji. Kad je stvorena situacija u kojoj je Orbanova administracija sistemski blokirala evropske institucije, a nasuprot njoj se oformila snažna proevropska skupina, rezultati izbora su bili unaprijed predvidivi.
Budući premijer Peter Mađar, najavom da su mu tri prvo odredišta kao premijeru Varšava, Beč i Brisel, jasno je poručio da su mu prioriteti obnova suradnje unutar Višegradske skupine i osovine Mađarske i Poljske, jačanje srednjoevropske saradnje i reafirmacija evropskih vrijednosti.
Predsjednik Tramp i diktator Putin više su bili zainteresirani za to da premijer Orban opstane na vlasti, nego što je to bio on sam. Za one koji su htjeli potisnuti značenje evropskih institucija, promjena vlasti u Mađarskoj je velik udarac. Jednako velik udarac ona je i za populističke kvazisuverenističke pokrete na Balkanu, prije svega za režim autoritarnog vladara Srbije Aleksandra Vučića, ali i za populističku vladu VMRO DPMNE u Sjevernoj Makedoniji, a pogotovo za skupinu oko Milorada Dodika u manjem BiH entitetu.
POBJEDA: Rusija gubi partnera u Evropskoj uniji, ali i Vučić gubi mnogo. Koliko će region lakše disati sada kada je makar jedan autokrata manje na vlasti?
ĐENERO: Neusporedivo je lakša situacija stvorena uspostavom proevropske administracije u Budimpešti. Orban odnose s Rusijom nije oslanjao na rusku „meku moć“, nego na energetske poslove, uz pomoć kojih je Mađarska u regiji uspostavila uticaj nesrazmjeren njenom BDP-u, pa i geopolitičkoj snazi. Mađarova administracija sigurno neće protraćiti taj kapital, ali će se energetska slika regije dramatično promijeniti. Naftovod Družba već sada je mrtav, a jedino režim u Beogradu vjeruje da bi Srbija mogla sagraditi njegovo produbljenje od Budimpešte do Pančeva i tako se vezati na rusku naftu. Iduće godine ugasit će se i Turski tok, i uticaj Rusije zasnovan na energetici, rasut će se. Kako će to preživjeti režim u Beogradu, bit će zanimljivo promatrati, ali drama koja je stvarana u vrijeme dok mjesec dana sirova nafta nije stizala u rusku rafineriju u Pančevu, puki je igrokaz u odnosu na ono što slijedi sredinom i krajem 2027.
Inicijativa autoritarnog vladara Srbije i premijera Albanije, kojom su oni tražili nudili da njihove države odustanu od punopravnog članstva u EU, ali da zauzvrat mimo kriterija budu primljene u Šengensku zonu i Evropski gospodarski prostor, nakon evropske konsolidacije Mađarske djeluje još grotesknije.
POBJEDA: Da li možemo očekivati i promjene u Srbiji s obzirom da su političke i ekonomske veze Vučića i Orbana bilo mnogo intenzivnije nego ikada ranije. Orbana je podržao Tramp, imao je većinu medija pod kontrolom i ogromni državni aparat. Ipak je ozbiljno poražen. Narod je ipak odabrao slobodu i Evropsku uniju. Šta nam to govori?
ĐENERO: Neki druge pretpostavke omogućile su da se TISA pojavi kao ozbiljna politička alternativa u Mađarskoj. Kao prvo, Orban je bio ozbiljan upravljač, on nije bio drugorazredni politikant kao što je to Vučić, nego je odluke donosio na osnovi ozbiljnih ekspertiza. Prije pojave TISE mađarsku su političku arenu kontaminirale nedorasle političke stranke, prije svega Socijalistička partija Ferenca Gyurcsanyja, neuspješnog bivšeg premijera. Raspad tih stranaka i uticaj dobrog mješovitog izbornog modela koji nagrađuje najveću pojedinačnu stranku omogućio je da se politička arena u Mađarskoj profilira kao dvostranačka. Ljevica je iz nje posve nestala, poziciju centra zauzela je TISA, koja pripada Evropskoj pučkoj stranci, a osim FIDES-a samo je još ekstremno Domovinska stranka uspjela ući u parlament. TISA je okupila generaciju eurokratske elite, s velikim iskustvom upravljanja i u javnom i u privatnom sektoru, a vrh te stranke čine ljudi koji su se profilirali u vrijeme mađarske „evropske tranzicije“. Mađar, ili buduća ministrica vanjskih poslova i trgovine Anita Orban izvrsni su upravljači, ljudi s ozbiljnim međunarodnim biografijama, osobe kakvih nema niti blizu političke scene u većini balkanskih država. Formirana je snažna stranka, koja je bila sposobna osvojiti dvotrećinsku većinu i dati garanciju da je sposobna upravljati javnim poslovima.
Preporučeno
To što su i američki predsjednik i ruski diktator bili na Orbanovoj strani, samo je štetilo Orbanu i FIDES-u, jer se pokazalo da su mađarski birači čvrsto proeuropski orijentirani. Oni su tražili alternativu koja će im dati garanciju povratka Mađarske u glavni tok evropskih politika, i Peter Mađar je tu garanciju dao. Stanje u Srbiji neusporedivo je s onim u Mađarskoj. U Srbiji je ruska meka moć silno snažna, a ona evropska razorena. Političke stranke, ne samo opozicijske, nego i formalno vladajuća, raspadaju se zbog nekompetencije, a vladajući i zbog korupcije. U političkoj areni nema ljudi koji bi imali iskustva u upravljanju i kreiranju javnih politika, a na izgradnji snažne stranačke strukture nitko ne radi. Dapače, studentski pokret, uz sve dobro što je donio, donio je i dodatnu devastaciju stranačkog sistema. A bez stranaka demokratsku tranziciju jednostavno nije moguće provesti.
