Video
Prethodna istraživanja ukazivala su na to da je površina Mjeseca previše surova da bi mikroorganizmi na njoj mogli preživjeti. Konkretno, studija iz 2019. godine pokazala je da su ultraljubičasto zračenje i toplota Sunca najveće prepreke za opstanak mikrobiološkog života na površini Mjeseca.
Međutim, u ovom ranijem istraživanju nije uzeta u obzir zaštita koju bi na Mjesecu mogli pružiti brežuljci i doline. To bi moglo biti posebno značajno na mjesečevim polovima, gdje se Sunce nikada ne penje visoko, zbog čega postoje područja koja su trajno u sjeni i u kojima se može nalaziti led, a možda i nešto više, prenosi Klix.
U novoj studiji istraživači su analizirali tri vrste bakterija i dvije vrste gljivica. Sve one se uobičajeno mogu pronaći tokom svemirskih misija s ljudskom posadom, a među njima su i mikroorganizmi za koje je u ranijim istraživanjima utvrđeno da su posebno otporni na surove uslove u svemiru. Prethodna istraživanja pokazala su da su ovi oblici života otporni na vakuum, hladnoću i čestice visoke energije.
Naučnici su uporedili prethodno prikupljene podatke o sposobnosti ovih mikroorganizama da prežive s mapama Mjeseca na kojima su zabilježena očitanja ultraljubičastog zračenja i temperature na njegovoj površini. Utvrdili su da oba mjesečeva pola vjerovatno imaju područja u kojima bi mikroorganizmi mogli preživjeti, iako u stanju obustavljene aktivnosti poznatom kao kriptobioza, u kojem se ne bi mogli kretati niti rasti sve dok se ne pojave povoljniji uslovi.
NIJE POTREBNO MNOGO ZAŠTITE
Mikroorganizmima možda na Mjesecu nije potrebno mnogo zaštite.
„Čak i otisak čizme ili trag točka rovera mogu stvoriti područje pogodno za život“, rekao je za Space.com koautor studije Prabal Saxena, planetarni naučnik u NASA-inom Centru za svemirske letove Goddard u Greenbeltu u Marylandu.
Planirano je da NASA-ina misija Artemis III bude prva u kojoj će ljudi istraživati južni pol Mjeseca.
„Naša otkrića pokazuju da moramo biti još pažljiviji u vezi s materijalima koje bismo mogli nenamjerno ponijeti sa sobom dok istražujemo svemir, kao i u vezi s uticajem koji bismo mogli imati“, rekla je za Space.com koautorica studije Heather Graham, organska geohemičarka u NASA-inom Centru za svemirske letove Goddard.
Osim mogućnosti da misije na Mjesec tamo donesu mikroorganizme, naučnici su dodali da je moguće i da su drevni kosmički udari izbacili sa Zemlje stijene koje su sadržale mikroorganizme, a koje su potom mogle završiti na Mjesecu.
„Mjesec bi mogao biti poput ’zamrzivača’, koji čuva zaista zanimljive dijelove dokaza o prošlosti Zemlje ako su oni dospjeli na mjesečeve polove“, kazao je Saxena.
Budući eksperimenti mogli bi testirati koliko dobro različite vrste mikroorganizama mogu preživjeti na Mjesecu.
„Imamo sjajnu priliku da zaista razmislimo o granicama života i o tome koliko je on otporan čak i u nevjerovatno ekstremnim okruženjima. Mjesec je zaista raznoliko i zanimljivo nebesko tijelo, a mjesečevi polovi su zaista jedinstvena područja zbog načina na koji mogu zarobiti isparljive materijale poput vode, kao i zbog sposobnosti da zarobe život“, dodao je on.
Naučnici su detalje svojih otkrića objavili na internetu 19. avgusta u časopisu Science Advances.
Preporučeno
