Video
U intervjuu za Bankar, koji je vođen na marginama međunarodne konferencije „Montenegro in the EU“, Lungu je govorio o iskustvu Rumunije, koristima evropskih integracija i slabostima ekonomskog rasta oslonjenog na potrošnju.
Kao najvažniju korist približavanja i članstva Rumunije u EU izdvojio je poboljšanje životnog standarda, naglašavajući da je taj proces počeo i prije formalnog pristupanja 2007. godine.
„Bilo je više prednosti, a vjerovatno najvažnija jeste to što se životni standard poboljšao. Ako pogledate BDP po stanovniku, porasli smo sa oko 40 odsto prosjeka EU na oko 80 odsto danas. Već u trenutku kada je Rumunija pristupila EU 2007. godine taj nivo je bio viši, tako da je to proces koji je pomogao približavanju i, naravno, povećao kupovnu moć domaćinstava“, kazao je Lungu za Bankar.
Uz rast standarda, članstvo je otvorilo nove mogućnosti za poslovanje kompanija i zapošljavanje građana.
„Zatim imate pristup veoma velikom tržištu. Ulaskom u EU rumunske kompanije mogle su da posluju u Evropi, a članovi domaćinstava mogli su da odu i rade u Evropi, tako da je to dobro i sa stanovišta rada“, naveo je naš sagovornik.
Evropske integracije, prema njegovoj ocjeni, doprinijele su i kvalitetu ekonomskih politika u Rumuniji, naročito monetarne politike i smanjenju ranije visoke inflacije. Iskustvo sa fiskalnom politikom, međutim, bilo je manje ujednačeno.
„Na fiskalnoj strani rezultati su nešto različitiji. Naravno, potrebno je voditi dosljednu fiskalnu politiku i mislim da je to Rumuniji donekle nedostajalo. Imali smo oscilacije: uspjeli smo da smanjimo budžetski deficit, ali ga je potom labava fiskalna politika ponovo povećala“, objasnio je Lungu.
Među važnim koristima izdvojio je i priliv stranih direktnih investicija, koji je bio snažan već u pretpristupnom periodu.
„Imali smo ogroman priliv stranih direktnih investicija, naročito prije pristupanja. Nakon pristupanja, naravno, došle su i investirale mnoge druge kompanije, a to je donijelo prenos znanja, koji je bio veoma koristan za razvoj ekonomije“, istakao je Lungu.
Na pitanje kako Crna Gora može iskoristiti članstvo za privlačenje investicija koje povećavaju produktivnost i izvoz, naš sagovornik ponovo je ukazao na značaj kvaliteta ekonomskih politika. Rumunsko iskustvo, kako je naveo, pokazuje i slabosti oslanjanja na potrošnju kao glavni izvor rasta.
„Prvo što bih pomenuo jeste kvalitet ekonomskih politika, jer smo imali politike koje su podsticale potrošnju. Rast se zasnivao na potrošnji i to je zapravo bio jedan od glavnih nedostataka“, kazao je Lungu za Bankar.
Za crnogorsku ekonomiju, koja se snažno oslanja na turizam i usluge, važna je jasna strategija razvoja i prepoznavanje tržišnih niša u kojima može graditi konkurentnost.
„Mislim da to zavisi od strategije vlade, koja mnogo pomaže. Za Crnu Goru bi vjerovatno bilo dobro da odabere određene niše koje će razvijati u budućnosti, da prepozna potencijalne pobjednike, sagleda trendove i potom se unutar EU takmiči sa kompanijama koje su tamo, jer je ekonomija zasnovana na turizmu izrazito sezonska, pa vam je za to potrebna vizija“, poručio je Lungu.
Slobodno kretanje radne snage može donijeti odlazak dijela radnika, ali Lungu ukazuje i na dugoročnu korist od njihovog povratka. Kako navodi, takav proces već se primjećuje u Rumuniji i drugim zemljama istočne Evrope.
„Neki ljudi sada počinju da se vraćaju, ne samo u Rumuniju već i u istočnu Evropu. Ljudi koji su otišli prije deset ili petnaest godina sada se vraćaju sa vještinama, znanjem i kontaktima. Ako gledate unaprijed, na kraju će to biti korisno“, ocijenio je naš sagovornik.
Govoreći o očekivanjima građana da članstvo donese veće zarade i bolji standard, Lungu je upozorio na značaj usklađenosti rasta plata sa rastom produktivnosti.
„Razumljivo je da vlada želi da poveća životni standard stanovništva. Ali, ako pogledam iskustvo Rumunije, ona je tokom posljednje decenije kontinuirano povećavala minimalne zarade, što je zaustavljeno tek tokom posljednjih nekoliko godina. Ono što primjećujemo jeste nesklad između rasta zarada i rasta produktivnosti“, kazao je Lungu.
Takav nesklad, prema njegovim riječima, doprinosi makroekonomskim neravnotežama: ako rast dohodaka i potrošnje ne prati odgovarajuća domaća proizvodnja, povećava se potreba za uvozom.
„Ako povećavate zarade, a nemate domaće proizvodne kapacitete, morate da uvozite robu“, objasnio je Lungu.
Preporučeno
Zato bi odnos zarada, produktivnosti i domaće proizvodnje, kako je zaključio, trebalo da bude u fokusu i ekonomista i donosilaca političkih odluka.
