Time je nastavljeno zastupanje teze iz koje bi se, da nije drugih istorijskih izvora, moglo zaključiti da mitropolit govori o autentičnoj Njegoševoj kapeli koje, zahvaljujući poduhvatu Aleksandra Karađorđevića, nema još od 1925. godine.

Mitroplolit SPC Joanike je govorio na promociji knjige „Vladika sa Lovćena“ autora Manojla Manja Vukotića, uz Selimira Radulovića i Radomira Uljarevića.

On nije u svom obraćanju podsjetio da u austrougarskom bombardovanju crnogorskih položaja na Lovćenu 1916. godine Njegoševa kapela nije bila oštećena do te mjere da je trebalo praviti novu. Tada je Aleksandar Karađorđević odlučio da bude ktitor sasvim novom objektu, koji će umjesto Svetom Petru Cetinjskom posvetiti Svetom Đorđu, kao i rođenju svog sina, prijestolonasljednika Petra II Karađorđevića…

Ogoljene neistine

Istoričar Vukota Vukotić je juče Pobjedi kazao da još jednom moramo da se bavimo „omiljenom temom Joanikija II“ – a to je kapela na Lovćenu.

– Ovog puta je do kraja ogolio svoje stavove i traži obnovu kapele Karađorđevića. Naravno, opet to radi uz flagrantnu zamjenu teza ali i pokazivanje ozbiljnog neznanja o Njegoševom djelu – kazao je Vukotić.

On ističe da je Joanikijeva teza o nekom amanetu vladike Rada, potpuno je apsurdna, jer, a to sam više puta isticao, Crnogorci su ispunili vladičin amanet i podigli kapelu, da bi on danas tražio podizanje ne te kapele, već simbola podjarmljenosti i gubitka državotvornosti Crne Gore.

– Pri tom plasira neku samo njemu znanu tezu, da je to kralj Aleksandar uradio kao srodnik Petrovića. Ovo apsolutno nije tačno, jer sam kralj Aleksandar ga demantuje svojim govorom na Lovćenu 1925. godine đe kaže da je kapela podignuta u čast prevlasti Srbije nad Crnom Gorom. Uz to, iako se vidi da je Joanikije II ponešto u međuvremenu i naučio, kralj Aleksandar nije odustao od mauzoleja na Lovćenu zbog stava Crkve, no zbog neimanja sredstva za realizaciju – rekao je Vukotić.

Vukotić, FOTO: Privatna arhiva

On naglašava da je u tom kolopletu neistina o kapeli, odavno je Crkva Srbije izgubila iz vida onu originalnu Njegoševu kapelu.

– Njihov jedini cilj je da na vrh Lovćena postave ono što simbolički predstavlja poniženje Crne Gore i Crnogoraca i trajan spomenik srpskoj okupaciji – smatra Vukotić.

Naglašava da zbog svega toga, sve njihove izjave vrve netačnostima i relativizacijama, kao i zamjenama teza.

Na pitanje Pobjede zbog čega SPC želi da se sruši Mauzolej koji je osmislio Ivan Meštrović, Vukotić kaže:

– Naravno ono što ih u svemu tome najviše boli je Mauzolej Ivana Meštrovića koji je sve suprotno od onoga što oni propagiraju. Taj Mauzolej je simbol građanske, slobodne, uspravne Crne Gore, koja je ravnopravna sa svim drugim narodima – rekao je Vukotić.

Ponovo o prokletsvu…

Kako je objavljeno na sajtu Mitropolije, mitropolit Joanikije je u svom obraćanju posebnu pažnju posvetio Njegoševom amanetu, koji, kako je kazao, Njegoš ”nije napisao svojom rukom, jer njegova zapovijest je bila amanet za svakog Crnogorca”. Rekao je i da se svaki amanet potvrđuje zavjetom, i naglasio da je Njegoš ostavio zakletvu da ga njegovi Crnogorci sahrane na Lovćenu, te da ako to ne ispune, ostaviće prokletstvo na njih.

– To moramo znati – silu Njegoševog amaneta, koji nisu mogli odmah ispoštovati zbog nevremena ali i zbog nereda koji se dogodio, neredovnog stanja, ali je knez Danilo čim se malo sabrao, odmah je izvršio Njegošev amanet i ispunio njegovu volju. Odužio se svome prethodniku. Isto tako je taj amanet poštovao i kralj Nikola. Vidimo da je odlazio na Lovćen, da je kapelu obnavljao, da je na svaki način vodio računa da se redovne godišnje službe vrše na Lovćenu. Kapela je po svemu funkcionisala kao Božiji hram, iako je crnogorski sud donio sramnu odluku u komunističko vrijeme – da kapela nije bila hram. Šta ih briga? Moglo im se, ali time je sud zapravo poništio sam sebe. Time je sud obesmislio cio taj proces – kazao je Mitropolit Joanikije, prenosi mitropolija.com.

On je rekao i da je u vrijeme Mitropolita Gavrila Dožića došlo je do velike obnove Lovćenske kapele poslije stradanja u Prvom svjetskom ratu kada su je Austrougari umnogome oštetili projektilima.

Omot promovisane knjige, FOTO: MPC

Kazao je da je mitropolit Gavrilo insistirao na tome da se cijela Crkva založi za obnovu Lovćenske kapele i njena obnova je vrlo brzo postala centralna tema u Srpskoj crkvi. Ispričao je da je kralj Aleksandar, budući da je u to vrijeme bio vrlo blizak sa Ivanom Meštrovićem, imao je ideju da na Lovćenu sagradi jedna veća građevina – mauzolej, međutim, nakon razgovora sa Mitropolitom Gavrilom Dožićem, vrlo brzo shvata da je ta ideja pogrešna.

– Mitropolit Gavrilo Dožić je išao lično kod kralja Aleksandra i izložio i svoj stav, ali i stav Svetog arhijerejskog sabora. Moramo priznati da kralj Aleksandar apsolutno nije protivrječio. Odmah je prihvatio inicijativu Crkve i te se svoje zamisli, odnosno svoje zablude, vrlo lagano odrekao. Ljudski je to sve bilo nekako s njegove strane, a on kao krvni srodnik prihvatio je da se iz kraljevske kase, ne iz državnog budžeta, obnovi Lovćenska kapela, kao krvni srodnik Njegošev – rekao je mitropolit Joanikije.

Istorijski izvori 

Kada su, u januaru 1916. godine, Austrougari gađali crnogorske položaje, kako kažu istorijski izvori, jedno đule je pogodilo Njegoševu kapelu i napravilo je oštećenje na objektu, promjera od jednog metra.

Kako je ranije Pobjeda pisala, austrougarska vojna uprava kasnije je tražila da se privremeno Njegoševe kosti prenesu na Cetinje kako bi se kapela sanirala, čemu se opirala tadašnja Crnogorska pravoslavna crkva. Tome svjedoči ponašanje posljednjeg mitropolita autokefalne CPC Mitrofana Bana koji se protivio izmještanju Njegoševih kostiju na Cetinje, jer je stručna komisija, koja je obišla Lovćen, zapisala da je: „… našla crkvu i grob u potpunom redu“.

Ostalo je nejasno zašto je originalna kapela na Lovćenu uopšte i srušena, ako je tada potvrđeno da se mogla sanirati, odnosno, kako piše u zaključku komisije, da se „dovede u prvobitno stanje do 1. septembra 1921. godine“.

Odbor za prenos Njegoševih kostiju u vrijeme Karađorđevića ipak je odlučio da gradi novu kapelu.

Uljarević o dva Lovćena 

Na promociji je govorio i Radomir Uljarević, koji je ovih dana dospio i u fokus javnosti jer je njegova izdavačka kuća “Obodsko slovo“ „objavila“ knjigu Bećira Vukovića „Kuće beskućnika“, koja je nagrađena Trinaestojuslkom nagradom.

Uljarević, FOTO: MPC

Uljarević je na promociji kazao da je Lovćen simbol Crne Gore, te sa žaljenjem konstatovao, kako prenosi mitropolija.me, da danas postoje dva Lovćena i dvije Crne Gore.

– Istina, Njegoš je jedan, ali dva su groba Njegoševa. Onaj prvi grob, kapela posvećena Svetom Petru Cetinjskom, pravoslavna crkva u kojoj je, prema posljednjoj volji, sahranjen vladika, pjesnik, gospodar Crne Gore, i onaj drugi grob, monumentalni mauzolej iz neke faraonske tradicije, koji zamjenjuje (uslovno) onaj pravi grob koji je nasilno odvojen od Lovćena i čije je kamenje razbacano po Ivanovim koritima – rekao je Uljarević.

Kao i velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve, tako i Uljarević smatra da originalna Njegoševa kapela nije porušena, već da su je Karađorđevići obnovili, te da su vlasti Jugoslavije skršile Njegošev zavjet