Video
Nezgodno je kad imaš na čelu države paf-paf generaciju pa moraš da im crtaš i ono što bi trebalo da znaju po defaultu. I oni i partijski uhljebi koje su, iako neznavene, pozapošljavali da ih kao savjetuju.
Jedan je nivo problema ako je predsjednik Vlade bahanalisao po mondenskim ljetovalištima. Ne bi, ako je to bilo tako, Crna Gora bila ni prva ni posljednja država u kojoj se to događa. To su vazda teme koje čačkaju mediji, pogotovo u ljetno doba tradicionalne suše ozbiljnih priča. I to su teme koje svuda u svijetu javnost guta, bez obzira na stupanj istinitosti. I koje vinovniku ili objektu ili predmetu ostavljaju malo prostora za spas, čak i ako je slučaj minoran, a krivica banalna.
Uostalom, jesu li Silviju Berlusconiju upravo bunga-bunga žurke politički došle glave? Jesu li čak tri saradnika američkog predsjednika i proslavljenog ratnog junaka Dwighta Eisenhowera, uključujući i Richarda Nixona kao kandidata za potpredsjednika i Johna Doerfera, predsjednika Savezne komisije za komunikacije, morala odstupiti zbog bahanalisanja primanjem skupih poklona odnosno ljetovanjem na luksuznim jahtama? Jesu li kraj Borisa Johnsona označile upravo Partygate terevenke, doduše ne naročito skupe, ali priređivane u vrijeme COVID-a, s kojim kao premijer nije uspio da se nosi? Je li se kanadski premijer Justin Trudeau provukao kroz iglene uši kada su mediji iščačkali da je 2023. dočekao s porodicom na Jamajci, u luksuznom ljetovalištu u vlasništvu donatora premijerovoj fondaciji? Primjera je, širom svijeta, na stotine.
O bivšoj Jugoslaviji da i ne govorimo. Skupe proslave vazda su bile ubojito oružje u komunističkim čistkama. Kulminacija su bile osamdesete kada su službe kao na traci proizvodile afere puštajući dozirano u medije fotografije luksuznih enterijera, a unutra slavlja onih koje je trebalo maknuti – od „odnarođenog“ „autonomaškog“ vojvođanskog rukovodstva koje banči u lovištu u Jaši Tomiću do velelepnih vila bosanskohercegovačkih dužnosnika u Neumu zbog čega je ostavku morao podnijeti član Predsjedništva Milanko Renovica.
Dakle, čak i da je sve onako kako je pušteno u medije, a ne treba previsok IQ za zaključak ko je imao i resurse i interes da dostavom informacija i poluinformacija medijima proizvede ovu aferu, bila bi to jedna od afera kakvih ima svuda od kada je svijeta i vijeka.
Al’, čak i ako je istina ono što tvrdi stranka predsjednika Vlade, a sva je prilika, sada se već vidi, da nije bilo baš sve onako kako je pušteno u medije, Milojko Spajić je u problemu. Bez obzira na to da li je on toga svjestan.
Jer, čak i ako je Milojko Spajić u Saint Tropez išao redovnom avio linijom, a ne privatnim mlaznjakom, čak i ako nije s društvom bančio za pet, deset ili dvadesetpet hiljada eura, nego je ceh bio dvjesto ili petsto eura, čak i ako nije odsjeo u vili od nekoliko desetina hiljada eura dnevno, nego u nekom „skromnom“ hotelu za petsto – on u Saint Tropezu u avgustu nije smio da bude! Nije imao tamo što da traži.
Zašto?
Crna Gora je država koja pokušava da preživi od turizma. Drugi relevantan izvor prihoda nemamo liše s vremena na vrijeme nešto viška struje i do daljeg šume koju nemilice rasprodajemo. Predsjednik Vlade Crne Gore ne smije sebi dopustiti da ljetuje bilo đe bez doma. Može u Saint Tropez, ali prethodno treba da dâ ostavku.
Evo nas na početku kada i paf-paf premijeru i njegovim uhljebima valja crtati. No, znamo da učenje ide bolje kada učenika navedete da sam dođe do zaključka.
Zato dva-tri pitanja, i za Paf-pafa i za one oko njega: Zašto predsjednike SAD tradicionalno voze u nekom od auta Detroitske trojke – Cadillacu, Lincolnu ili Chrysleru, Koreje u Hyundaiju, Češke u Škodi ili Tatri, a Francuske u Renaultu, Peugeotu, Citroënu ili DS-u?
Zašto suverene UK voze isključivo u Bentleyu ili Rolls-Royceu, a Japana u Toyoti?
Zašto su zvanične letjelice predsjednika i kancelara Njemačke Airbus, a ne recimo Boeing, predsjednika Francuske Dassault Falcon ili Airbus, a predsjednika Rusije Iljušin?
Da, da, pogodili ste. Eureka! Jer su to proizvodi njihovih zemalja. Biće nešto od vas. Ako se potrudite.
A bi li Rolls-Royce, Cadillac, Airbus, Škoda, Dassault ili Peugeot pretrpjeli nekakvu ogromnu, nenadoknadivu štetu kada ne bi bili odabrani da u njima voze državne glavešine pobrojanih zemalja? Naravno da ne bi. Preveliki su oni za to. Ali odgovorni političari postupanjem šalju poruku. Važnu poruku. Capisci?
Dakle, kada predsjednik Vlade Crne Gore ode u avgustu u Saint Tropez ili na Majorku ili na Halkidiki ili u Marmaris, nebitno, ako ljetuje bilo đe osim u Crnoj Gori – on time šalje pogrešnu poruku. On time omalovažava, dezavuiše i bagateliše rad hiljada poslenika crnogorskog turizma. On time dovodi do apsurda i naše turističke strategije i reklame i otvaranja onih više od stotinu hotela u razdoblju od 2006. do promjena 30. avgusta 2020.
Patriotizam nije ruka na srcu kad svira himna. To je predstava. Gluma. A u slučajevima kada taj čin ne prate ostali oblici patriotizma onda je i farsa. Patriotizam je kada se simbolično predsjednik Francuske vozi u Renaultu, a Češke u Škodi. Patriotizam je kada premijer Crne Gore ljetuje u svojoj, državi. U turističkoj zemlji.
Spajićev krimen je utoliko veći što je u koaliciji s onima koji su ruinirali crnogorski elitni turizam tako što su prije tri godine, zarad populističke kampanje za izbore u Budvi, predvodili rulju koja je srušila ogradu i ulaznu kapiju u najpoznatiji crnogorski luksuzni resort, nakon čega su na do tada elitnoj plaži snimljeni tzv. paradjz turisti kako peku prase ili neku sličnu beštiju.
Milojko Spajić odlazi u Saint Tropez u dane kada Silverster Stalone objavljuje tridesetak godina staru fotografiju sa Svetog Stefana, tri sedmice nakon što je Magic Johnson podijelio milionima instagram pratilaca fotografije Mamule i Boke uz riječi „spektakularno“, „lijepo“ i „luksuuzno“. Ako on ne vidi da ovdje nešto ne štima – onda smo i on i mi u velikom škripcu.
Ima još jedan detalj: pošto, najblaže rečeno, crnogorskom turizmu ove godine ne ide baš najbolje, nema važnijeg zadatka za predsjednika Vlade od promocije Crne Gore, njenog turizma, njenih lokaliteta, njenih ljudi… Milojko Spajić je i inače, a pogotovo ove godine, trebalo da umjesto u Saint Tropezu bude fotografisan bilo đe u Crnoj Gori – od Novog do Ulcinja, od Kanjona Tare do Hajle. Makar prirodnih ljepota imamo.
Na kraju, šta je mislio Milojko Spajić, predsjednik Vlade Crne Gore, da će se dogoditi kada javnost sazna da je bio u Saint Tropezu. S kim god i čime god da je tamo otputovao. Vjerovatno da će mu puk zavidjeti. To je treći problem. Predsjednik Vlade je trebalo ovog ljeta da radi sve suprotno od onoga što mu je dirigovao nagon. Bilo mladalački, bilo provincijski.
Ako je za utjehu, nijesu na ovom polju crnogorski visoki dužnosnici problematični od juče. Nije Milojko Spajić prvi kome se ovo mora crtati. Naprotiv. Crtao sam još detaljnije svojevremeno pojedinim ministrima da ne mogu ljetovati u Italiji ili zimovati na Kopaoniku ili u Alpima, koliko im to god bilo srcu drago ili na bilo koji način isplativo, ako Vlada u kojoj sjede gura projekte Luštica Baya, Porto Novog, Bjelasice… Niti smije portparol NTO-a puniti Facebook i Instagram fotografijama odmora na Zlatiboru.
Bahatost je onu vlast koštala gubitka izbora 2020. Ako to poređenje predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić drži neumjesnim, neka mu pokažu makar instagram objave donedavnog prijatelja i partijskog druga, predsjednika države, Jakova Milatovića. Rođendane đece ne slavi ni u Disneylandu ni u Legolandu. U situaciji u kojoj, uprkos maglama „Evrope 2“ i bakrača, dobar dio stanovništva sastavlja kraj s krajem, skromnost i umjerenost je najmanje što se očekuje od najviših državnih zvaničnika.
Preporučeno
(Stavovi autora ne održavaju nužno stav redakcije Standarda)
