Prvi nastavak možete pročitati ovdje.

Drugi nastavak možete pročitati ovdje.

Milojko Spajić, tvorac „crnogorskog ekonomskog čuda“ u kojem plate i penzije, nasuprot poznatim postulatima ekonomije, mogu i treba da rastu i bez povećanja produktivnosti, stvaranja nove vrijednosti ili drugog povećanja prihoda, postao je premijer kada je dovoljno građana Crne Gore s pravom glasa pokazalo na izborima da je povjerovalo u njegove bajke.

Još uvijek živi crnogorsku verziju „američkog sna“ – u tri godine se vinuo od javnosti nepoznatog zaljubljenika u kriptovalute i službenika azijskih i zapadnih banaka, preko dužnosti ministra finansija u prvoj posttridesetoavgustovskoj vladi, do najvišeg položaja izvršne vlasti u jesen 2023. Rezultati ovogodišnjih lokalnih izbora, a oni jesu nekakav lakmus, pokazuju da je Milojko Spajić nakon samo petnaestak mjeseci premijerskog mandata dobrano izgubio ubjedljivost. Onih 77.000 glasova koje je njegova stranka Evropa sad dobila na izborima juna 2023, prepolovilo se, što znači da se bliži trenutak vraćanja njegove moći na fabrička podešavanja. Tada ćemo saznati kako i zašto se on iz istočne Azije, gdje je otišao još kao student, uopšte obreo odjednom u Crnoj Gori, sa koje tačno pozicije, i to baš pred promjene 2020. To su dvije bitne informacije koja nedostaju u mozaiku.

Kada se Milojko Spajić pojavio puštana je priča da je riječ o stručnjaku u oblasti bankarstva koji je „došao da pomogne“ te da je kao „bankar“ zaradio poprilično pa to može sebi da dozvoli. Za one sumnjičave prema bankama, kapitalizmu i Zapadu uopšte, govorio je, kao novembra 2020. PV Informeru: „Postojalo je više razloga za moj povratak u Crnu Goru, ali glavni je bio donošenje spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.“

Neistine, neistine, neistine

Mediji su već u ranoj fazi Spajićevog ministrovanja počeli da čeprkaju po javnosti prezentiranoj biografiji i da uočavaju nelogičnosti. Milojko Spajić nije nalazio za shodno da to razjasni. U medijskim nastupima je govorio samo na one teme koje je on smatrao bitnima. Takav će biti i tri godine kasnije kao premijer. Ostale teme je ignorisao, ili se šalio ili bi jednostavno rekao da ga te teme ne zanimaju.

Petljanje, mijenjanje iskaza, iznošenje neistina ostaće njegovo obilježje.

VIDEO

U jesen 2021. u Skupštini Crne Gore je 29. novembra 2021. na direktno pitanje da li ima i neko drugo državljanstvo osim crnogorskog rekao da nema. „Nemam dvojno državljanstvo“, kazao je. Mediji će koji dan kasnije objaviti njegov pasoš Republike Srbije izdat još 2019. Pred predsjedničke izbore 2023, Republika Srbija je zvaničnim dopisom potvrdila da Milojko Spajić ima državljanstvo Srbije i prebivalište u Republici Srbiji.

Februara 2022. Milojko Spajić se kao ministar finansija u odlazećoj 42. Vladi, obreo u Dubaiju. Tvitnuo je da je na „službenom putu“. Vijesti su objavile više dokumenata Vlade da ga nema u delegaciji, i pitale šta on traži tamo. Sadašnji premijer se, umjesto da prizna ili demantuje, nadgornjavao s medijem preko Twittera. A Vladin dokument je naknadno prilagođen dodavanjem ministra finansija u delegaciju.

U martu 2023. crnogorska policija je uhapsila na Aerodromu u Podgorici državljanina Južne Koreje „kralja kriptovaluta“ Do Kvona, čija se kompanija tereti za prevaru u visini od 40 milijardi eura, osuđivanog i optuživanog u SAD i Južnoj Koreji. Veza Milojka Spajića sa Do Kvonom do dana današnjeg nije rasvijetljena. Za sada se zna da je ima registrovanu firmu u Srbiji odakle je i došao u Crnu Goru. Milojko Spajić je u početku tvrdio da nema sa Do Kvonom nikakve veze, da bi se nakon pisanja medija ispostavilo da je on još 2018. kupio za 75.000 dolara udio u Do Kvonovoj kompaniji Teraform Labs, koja je četiri godine nakon toga propala. Spajić je proljetos ipak priznao da je imao tokene te kompanije, a nije ih prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije. Njegova trivijalna odbrana bila je da je tokene ili prodao, ili su u međuvremenu postali bezvrijedni.

Ekonomija – mangupi ili štreberi

Milojko Spajić sve je prije nego tipični bankar, iako je radio u bankarskom sektoru. Bankari su, po defaultu mirni, nekonfliktni, u javnosti samo kad moraju. Milojko Spajić je sve suprotno od toga. U jednom od boljih crnogorskih podcasta, onom koji radi Janko Škuletić, prije dva mjeseca gostovao je Milojko Spajić. Nije krio svoje oduševljenje trejderimai distancu prema investicionom bankarstvu.

„Trejderi su najveći mangupi, posebna vrsta ljudi, a investicioni bankari su svi štreberi, oni nemaju dobre fore, oni su svi uglađeni uštogljeni, najbolja odjela, najbolja vina najbolja hrana, dok su trejderi pomalo raspušteni ljudi…“, kazao je Spajić.

Tako smo saznali zašto nam se sve ovo događa: Na čelu Vlade imamo čovjeka koga, nakon formativnih godina provedenih u gvozdenoj disciplini japanskih univerziteta i velikih banaka, oduševljava raspuštenost i razuzdanost, agresivnost i neformalnost karakteristična za trejdere i kriptovalutaše. To je odgovor na pitanje da li Spajić smatra zaista dobrom idejom da uzme novac iz Fonda zdravstva i prelije ga u plate i penzije i da li istinski vjeruje da se država može voditi po sistemu paf-paf. Smatra. U krugovima kojima se on oduševljava, sve je to i poželjno i moguće.

Sve ovo je bilo potrebno da bi se potezi premijera 44. Vlade stavili u pravi kontekst. Znali smo što radi, sad znamo i zašto. U Spajićevu opsjednutost kriptovalutama, ali i u slabu moć procjene sagovornika, uvjerili smo se posljednju put prije dva mjeseca kada je HBO objavio film u kojem neka kranje problematična ekipa muljatora kriptovalutama obznanjuje na velika zvona da se sastala sa čovjekom koji je sada predsjednik Vlade jedne države. Prije toga je u Pljevljima govorio da bi on zatvorio rudnik i tu naselio klince da se umjesto rudarenjem uglja Pljevlja proslave rudarenjem kriptovaluta. Mnogi koji su ga slušali su mislili da imaju posla s lunatikom. Ne. Imamo posla sa djetetom kome je data igračka i njemu je dok se ne izigra sve ovo jako interesantno.

Proklamovane i realizovane politike

Ekspoze Milojka Spajića, koji se nije udostojio ni da iščita pred poslanicima, skup je beskorisnih floskula koje, već sada se ispostavilo, nemaju ama baš nikakav dodir s realnošću. A pogotovo sa Sir Oliverovskom politikom koju sprovodi. Za potvrdu ove tvrdnje dovoljna je jedna rečenica iz ekspozea:  „Jačanje otpornosti crnogorske ekonomije na sve učestalije krize, kroz unapređenje makroekonomske i finansijske stabilnosti, predstavlja temelj za sprovođenje reformi koje će Crnu Goru pozicionirati kao jednu od najatraktivnijih zemalja za investicije u svijetu.“ Poslanici opozicije često pitaju i Spajića kao što su pitali i njegova dva prethodnika na premijerskoj dužnosti: Navedite mi jednu kapitalnu investiciju, jednog velikog investitora, jedan projekat koji ste vi započeli. Jedan jedini.

Ekonomski parametri Crne Gore su zabrinjavajući.

Rastu plate, raste i stopa zaposlenosti, ali među ostalim i zbog znatno manje rada u crnoj ili sivoj zoni. Porastao je neznatno i kreditni rejting kod jedne agencije. Sve ostalo je problematično do te mjere da se može govoriti o urušavanju čitave ekonomije. Za ilustraciju je dovoljan jedan podatak: Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u razdoblju januar – oktobar 2024. godine je u odnosu uvoza i izvoza 7:1. Izvezli smo robu vrijednu 479,8 miliona eura, a uvezli za 3.401,3 miliona eura. U odnosu na isti period prethodne godine izvoz je manji za 15,0%, a uvoz veći za 6,3%.

Pokrivenost uvoza izvozom iznosila je sega14,1% i manja je u odnosu na isti period prethodne godine kada je iznosila 17,6%.

U turizmu smo ove godine prvi put registrovali pad.

Aerodrom u Tirani preuzeo je čak regionalni primat od Beograda sa prosječno 70 letova dnevno. Pokrivaju direktno 81 lokaciju. Podgorički aerodrom ih ima prosječno 12 dnevno i pokriva 16 lokacija. Prije pet godina su bili gotovo izjednačeni.

U Crnoj Gori od ove jeseni ne saobraćaju vozovi. Vozili su na ono malo pruge što smo je imali i za vrijeme italijanske okupacije.

Novih kapitalnih projekata od 2020. ima samo u najavama.

Putevi, mimo autoputa, u koje se do 2020. ulagalo godišnje gotovo koliko i u ratu kredita za autoput, uglavnom su onakvi kakvi su bili i prije „oslobođenja“.

Elektroprivreda, koju su oslobodioci preuzeli sa pozitivnim saldom koji se mjerio stotinama miliona, sada je u debelom milionskom minusu.

Proklamovane politike 44. vlade su „Crna Gora otvorena prema svijetu“, dobrosusjedstvo i insistiranje na evropskim integracijama. Realnost je da je Milojko Spajić svjestan da mu je popularnost daleko od zenita iz juna 2023. pa Andrija Mandić diktira tempo u skladu sa svojim svjetonazorima. I Spajić i mnoge evropske prijestonice naivno vjeruju da će riješenost EU da nas ugura u članstvo silom na sramotu i spremnost Brisela da za to odriješi kesu ipak do 2028. pacifikovati velikosrbe. Da su malo bolji đaci znali bi da je Nikola Koljević još 1991. profesorski sažeo esecnciju velikosrpstva u rečenicu: „Nikada od nas neće napraviti građane“.

Rezime

Tri vlade, tri premijera prezentirali su tri politike, koje, jedna s drugom, imaju malo sličnosti.

Zdravko Krivokapić je u ekspozeu govorio najviše o okupljanju i kasnije u premijerskom mandatu prioritetom smatrao zajedništvo nove vlasti. Jedva je prebacilo godinu.

Dritan Abazović je u ekspozeu insistirao na novim zakonima, posvećenosti reformama i borbi protiv kriminala. U praksi je to značilo uglavnom ovo posljednje, i to selektivno. Izgurao je jedva četiri mjeseca.

Milojko Spajić je ponudio punije novčanike i viziju radikalne promjene ekonomskog diskursa, ali bez realnog utemeljenja i suštinskih promjena.

Ali ima i nešto zajedničko što sve tri vlade dijele. To je intenzivno partijsko zapošljavanje, netransparentnost i bahat odnos prema medijima uz istovremeno tolerisanje bezakonja u javnom servisu.

Slika i prilika stanja su zakoni o Vladi i Skupštini. Najavljivani su punih usta nakon izbora 2020. kao demokratski iskorak i simbol normativnog ograničavanja samovolje vlasti. Na tome je ostalo. Zakon o Vladi je Ministarstvo javne uprave odavno završilo, ali tekst skuplja prašinu jer očito u Vladi nema spremnosti da se ide u dalju proceduru. A kako bi kad bi zakonom bila propisana vlada duplo manje brojna od sadašnje od trideset i kusur članova. Zakon o Skupštini je nakon četiri godine u veoma ranoj fazi izrade.

Za svu trojicu posttridesetoavgustovskih premijera karakteristično je duboko nerazumijevanje onoga što predsjednik Vlade u javnosti treba, a što ne treba da govori. I kad sve ovo prođe pamtiće se kao svjedočanstva njihovog dometa Krivokapićevo dranje na direktore škola i predškolskih ustanova iz januara 2021, jer su, po njegovom mišljenju, oni uglavnom partijski kadrovi, Abazovićeva skandalozna tvrdnja jula 2022. u Potočarima da u Srebrenici „genocid nije počinjen nad Bošnjacima nego nad ljudima“ i Spajićeva argumentacija na jednoj konferenciji za medije da nije nacionalista jer je u krevet odvukao japansku budistkinju, indonežansku muslimanku i kinesku komunistkinju.