Odnosi s Vatikanom važni su svakoj državi svijeta bez obzira na to koja je vjeroispovijest u njoj dominantna. Ogroman uticaj i vrhunska diplomatija Svete Stolice posebno se izučavaju. U diplomatiji se vrhuncem karijere ne smatra ambasadorsko mjesto u SAD, UK, Rusiji ili Kini. Nego pri Svetoj Stolici.
Crna Gora je konkordat, dakle međudržavni ugovor s Vatikanom, zaključila još 1886, nakon osmogodišnjih pregovora. Odnosi su se razvijali uspješno sve vrijeme postojanja države Crne Gore. Nestankom naše zemlje 1918. i njenom obnovom formiranjem federativne države nakon II Svjetskog rata ti odnosi bili dio odnosa tadašnje Jugosavije.
Obnovom nezavisnosti steki su se uslovi da Crna Gora ponovo sama razvija odnose sa Svetom Stolicom u skladu sa svojim interesima. Ti odnosi su napredovali među ostalim i zaključenjem Temeljnog ugovora Crne Gore i Vatikana kojim je 2011. uređen položaj Katoličke crkve u našoj zemlji.
U godinama koje su uslijedile odnosi su produbljivani dok se najzad nijesu stekli uslovi da se razmišlja o posjeti Pape Crnoj Gori.
Posjete poglavara Katoličke crkve i vatikanske države nijesu samo posjete jednog vjerskog poglavara. One imaju daleko dublji, politički i društveni značaj što je potvrđeno stotinama puta, od Jovana Pavla II u Poljskoj 1979, do Franja u Jordanu, Izraelu i Palestini 2014. i Kubi 2015.
Papa Franjo, koji je u Katoličku crkvu unio revolucionarne promjene očito je bio prava ličnost u pravom vremenu. Bio je dobar poznavalac Crne Gore zahvaljujući slučajnosti da ga je zaredio argentinski nadbiskup Emilo Ognjanović, crnogorkog porijekla, što je rado isticao u razgovorima s našim zvaničnicima.
Delikatni odnosi Crne Gore sa Crkvom Srbije usovljavali su da se posjeta Pape Crnoj Gori planira i priprema diskretno. Tim prije što je Papa u prošloj deceniji prihvatio prijedlog Crkve Srbije da s Hrvatskom biskupskom konferencijom formira „mješovitu komisiju“ za razmatranje proglašenja svetim zagrebačkog nadbiskupa Alozija Stepinca, jer se Crkva Srbije tome izričito protivila. Prema analizama poznavalaca situacije Papa je na ovaj prijedlog pristao vjerovatno želeći da napravi most prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi, ali je „mješovita komisija“ okončala rad nakon šest sastanaka bez ikakvog rezultata. No, veze s Crkvom Srbije su ostale.
U skladu sa uobičajenim pravilima prvi formalni korak pripreme Papinog dolaska u Crnu Goru bila je posjeta druge po rangu ličnosti Vatikana našoj zemlji. Državni sekretar Svete Stolice, kardinal Pjetro Parolin doputovao je 27. juna 2018. u zvaničnu posjetu Crnoj Gori.
Čelnik izvršne vlasti Svete Stolice je tokom višednevne posjete razgovarao s najvišim crnogorskim zvaničnicima i služio svete mise u Podgorici, Baru i Kotoru.
Crkva Srbije, koja je s Vatikanom održavala odnose preko više posrednika, ovu posjetu nije mogla osujetiti, ali je pokušala relativizovati. Zatraženo je da se kardinal Parolin tokom zvanične posjete Crnoj Gori sastane i s najvišim velikodostojnikom Crkve Srbije u Crnoj Gori, mitropolitom Amfilohijem Radovićem. Sastanak bi potvrdio na djelu tezu Crkve Srbije i zvaničnog Beograda da Crna Gora ne može razvijati odnose sa Svetom Stolicom (ni sa drugim vjerskim zajednicama) mimo znanja i odobrenja Beogradske patrijaršije. Namjera je osujećena samo zahvaljujući renomeu i konekcijama tadašnjeg ambasadora Crne Gore pri Svetoj Stolici Miodraga Vlahovića koji je direktno kazao kardinalu Parolinu da takav eventualni razvoj događaja domaćin ne bi smatrao adekvatnim.
Posjeta Državnog sekretara Svete Stolice završena je veoma uspješno, te je neposredno nakon toga počela priprema sljedećeg koraka – posljednjeg pred dolazak Pape u Crnu Goru – zvanične posjete Predsjednika Vlade Crne Gore Svetoj Stolici. Duško Marković je bio u Vatikanu sredinom decembra 2019. Crkva Srbije je posjetu pokušala osujetiti najprije nizom tekstova plasiranih preko njemačko-austrijskih kanala unutar informativne službe Katoličke crkve, a kada to nije uspjeo onda i tvrdnjama da Crna Gora uvodi po vjerske zajednice diskriminirajući zakon izrečenim u pismu tadašnjeg patrijarha Irineja papi Franju objavljenom dva dana pred posjetu. No, posjeta je uprkos ovim naporima Beograda bila uspješna. Štoviše, tom prilikom je papa Franjo direktno saopštio premijeru Markoviću da planira da naredne godine posjeti Crnu Goru. Kardinal Parolin je najavio otvaranje Papske nuncijature, dakle rezidentnog predstavništva, Svete Stolice u našoj zemlji. To bi i praktično i formalno bila negacija teze zvaničnog Beograda i Crkve Srbije da se ona mora pitati za svako djelovanje Vatikana u Crnoj Gori.
Nije bilo medija u regionu koji nije na naslovnici objavio vijest da Papa planira da posjetu našu zemlju. Poneki beogradski paradržavni tabloid je zavrištao naslovom poput „Milo ignoriše Irineja, a Papu oduševljeno dočekuje“, ali je stvar očito i u Beogradu smatrana dogovorenom.
Međutim, 2020. godina planirane posjete, bila je godina corona virusa. Papa je više puta izjavljivao da se nosi s koronom, ali da mu nedostaju kontakti s ljudima i putovanja. U Crnoj Gori su u međuvremenu počele povorke protesta protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti koje je organizovala Crkva Srbije. Papa Franjo se jednom oglasio na temu Zakona rekavši novinarima da Crna Gora ima pravo da donese takav zakon i da on tu ne vidi ništa sporno.
Kada je pandemija prošla i kada više nije bilo zdravstvenih prepreka za putovanja, u Crnoj Gori nije ništa više bilo isto. Na vlast je zasjelo militantno svetosavlje na čelu s Vladom koju je skrojila Crkva Srbije.
Sveta Stolica je posjetu Pape Crnoj Gori stavila ad-acta.
Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović bio je u Vatikanu marta 2024. Objavio je da je pozvao papu Franja da posjeti Crnu Goru. Ni slova nije objavljeno o stavu Svete Stolice o tome.
Preporučeno
U kontaktima koji su uslijedili sa zvaničnicima nove vlasti govori se ponovo o otvaranju Nuncijature, što je već dogovoreno i što je Vatikan najavio još prije šest godina. Posjeta se više, očito, ne razmatra.
Video