Video
Svi su popisani imenom i prezimenom, uz koje stoje matični broj, adresa, podaci o zaposlenju, krivičnom djelu i sankciji. Podaci se vode trajno i ne mogu se brisati. Provjeriti ih mogu samo poslodavci i institucije.
„Svaki poslodavac, bilo javna ustanova, bilo privatna, u obavezi je da, kada hoće da zaposli osobu koja će imati direktan ili indirektan kontakt sa djecom, provjeri u sistemu da li je ta osoba osuđivana i, ako jeste, to je uslov da se ne može zaposliti. I negdje se nadam, i ovog puta pozivam, da zaista svi poslodavci to koriste, jer je jako važno“, kazala je Lepa Žunjić iz NVU Roditelji.
„Nemamo podatak o broju provjera na način koji bi omogućio njegovo pouzdano generisanje. Ranije, kada je broj zahtjeva bio manji, predmetni podatak bilo je moguće utvrditi uvidom u pojedinačne zahtjeve i njihovim fizičkim prebrojavanjem. Međutim, zbog značajnog povećanja broja zahtjeva, utvrđivanje ukupnog broja izvršenih provjera na navedeni način zahtijevalo bi više vremena i dodatne resurse, uz rizik od grešaka prilikom ručnog prebrojavanja“, naveli su iz Ministarstva pravde.
Dakle, građani sami ne mogu provjeriti ko je u Registru pedofila, dok evidencija može spriječiti zapošljavanje pravosnažno osuđenog na poslovima sa djecom samo ako poslodavac izvrši provjeru. No, problem je širi. Od počinjenog djela do pravosnažne presude i sprovođenja kazne mogu proći i godine.
„Oni mogu biti u kontaktu sa našom djecom, mogu raditi. Ako ćemo na suđenje, kada su u pitanju ova krivična djela počinjena prema djeci, da čekamo po četiri-pet godina, dvije-tri da se završi, onda je pitanje gdje su ti ljudi, ako se brane sa slobode, a uglavnom se brane, šta se dešava u tom periodu sa njima, ko njih prati“, kazala je Žunjić.
„Svi smo negdje svjesni bespomoćnosti koju ta trauma nosi kada se ovakav događaj desi i onda dodatno možemo zamisliti koliko je teško da, kada se stvari već priznaju, otkriju, dodatno ne nailaze na podršku. Kada registar generalno nije javan, to može doprinijeti dodatnom osjećaju bespomoćnosti i nelagode i samim tim činjenici da država ne razumije, ne vjeruje i ne pruža adekvatnu podršku“, kazala je psihološkinja Marija Babić.
No, sve i da su javno dostupna imena i prezimena 129 registrovanih pedofila, Babić kaže da to ne bi vratilo djetetu oduzetu sigurnost.
„Ukoliko država i sistem ne obezbijede taj siguran kontekst u kojem se žrtva zaista osjeća kao da joj se vjeruje i kao da je prepoznata kao neko kome je ta pomoć potrebna. Dakle, bitno nam je da sistemski radimo na podršci žrtvi, kako bi se ona u svakom momentu osjećala sigurno i zaštićeno“, kazala je Babić.
Preporučeno
Ukoliko bi registar bio javan, to bi moglo izazvati nemire, objašnjavaju naši sagovornici. Odnosno, građani bi mogli uzeti pravdu u svoje ruke. Zato sistem mora da učini sve da spriječi ponavljanje djela.
