Video
Crna Gora ulazi u najosjetljiviju fazu pregovora sa Evropskom unijom, u kojoj će se ostvareni reformski rezultati morati pretočiti u konkretne odluke o članstvu. Prema indikativnoj mapi puta Evropske komisije, završna međuvladina konferencija predviđena je za decembar 2026, dok je potpisivanje pristupnog ugovora planirano za jun naredne godine.
Ovaj plan, koji obuhvata i Albaniju, Moldaviju i Ukrajinu, predstavlja konkretniji okvir za narednu fazu evropskog proširenja. Crna Gora je, međutim, najdalje odmakla u pregovorima, a Evropska komisija smatra da su ispunjena završna mjerila za preostala poglavlja.
Upravo zbog toga, potpisivanje pristupnog ugovora predstavljalo bi značajno dostignuće, ali i važnu političku prekretnicu. Kako u analizi za Evropski politički centar (EPC) navodi Korina Stratulat, saradnica direktora i rukovoditeljka Programa za evropsku politiku i institucije, taj korak ne treba poistovjećivati sa konačnim ulaskom u EU.
Crna Gora je otvorila svih 33 pregovaračkih poglavlja, od kojih je 21 privremeno zatvoreno. Za zatvaranje preostalih poglavlja potrebna je saglasnost svih država članica, a isto važi i za tekst pristupnog ugovora.
Stratulat ukazuje da je upravo period nakon potpisivanja ugovora potencijalno najneizvjesniji, jer nijedna mapa puta ne može garantovati kada će posljednja država članica završiti postupak ratifikacije.
Dodatni izazov predstavljaju izbori koji se tokom 2027. očekuju u Crnoj Gori i više država članica, među kojima su Francuska, Grčka, Italija, Poljska i Slovačka. Zbog toga autorka smatra da potpisivanje ugovora treba posmatrati kao strateški cilj: ono bi učvrstilo višegodišnji pregovarački proces i povećalo političku cijenu eventualnog odustajanja od preuzetih obaveza.
Ipak, sam potpis ne može garantovati ratifikaciju. Zbog toga je, kako ističe, neophodno da se već sada priprema strategija za obezbjeđivanje podrške članstvu u svim državama EU.
Postepeno uključivanje u rad evropskih institucija
Jedna od mogućnosti koju predviđa mapa puta jeste postepeno uključivanje Crne Gore u aktivnosti evropskih institucija i prije punopravnog članstva.
Nakon završetka pregovora, Crna Gora bi trebalo da bude informisana o inicijativama Evropske komisije i Savjeta EU. Nakon potpisivanja pristupnog ugovora, Evropski parlament mogao bi pozvati crnogorski parlament da imenuje posmatrače, dok bi Evropska komisija razmatrala mogućnost strukturiranog političkog učešća Crne Gore u svojim aktivnostima.
Takav model mogao bi omogućiti dodatno iskustvo i bolje upoznavanje sa funkcionisanjem evropskih institucija, ali Stratulat upozorava da postepena integracija ne smije postati zamjena za članstvo.
Posmatrači nemaju pravo glasa, a obim dodatnog učešća zavisiće od budućih dogovora. Autorka ukazuje i na mogućnost da uspješna saradnja prije pristupanja stvori suprotan efekat od željenog – da pojedine države članice, ukoliko imaju koristi od saradnje, postanu manje zainteresovane za brzo okončanje procesa proširenja.
Zato je važno da se prelazni aranžmani koriste kao priprema za članstvo, a ne kao dugoročno rješenje koje bi Crnu Goru zadržalo izvan Unije.
Odgovornost nije samo na Crnoj Gori
Stratulat smatra da je za uspješan završetak procesa neophodno da države članice preuzmu političku odgovornost za dogovorene rokove i da jasno predstave odluke koje još treba donijeti.
Ukazuje i na to da Evropska komisija treba preciznije da objasni kako će se dalje razvijati predlog o odlučivanju kvalifikovanom većinom u pojedinim fazama pregovora, umjesto dosadašnjeg oslanjanja na jednoglasnost. Propuštanje planiranih rokova, kako navodi, ne bi automatski trebalo tumačiti kao neuspjeh države kandidatkinje, posebno kada kašnjenje proizlazi iz nedonesenih odluka unutar EU.
Važan dio procesa biće i priprema javnosti u državama članicama za ratifikaciju. Autorka kao primjer navodi Francusku, gdje je referendum predviđen kao podrazumijevana procedura, osim ukoliko se ne ispune zahtjevni uslovi za odlučivanje u parlamentu.
Zbog toga evropske vlade koje podržavaju proširenje moraju građanima objasniti zašto je prijem države koja je ispunila uslove važan i za samu Uniju, ali i uključiti parlamentarne stranke u pripremu odluka o ratifikaciji.
Reforme ostaju pod nadzorom i nakon potpisivanja
Iako Evropska komisija ocjenjuje da je Crna Gora ispunila završna mjerila za preostala pregovaračka poglavlja, to ne znači da je završen cjelokupan posao u pripremi za članstvo.
Stratulat posebno ukazuje na to da izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori i dalje prepoznaje nedovršene ustavne izmjene u oblasti borbe protiv korupcije, kao i slabosti u sprovođenju usvojenih reformi.
Zbog toga mapa puta predviđa nastavak praćenja ispunjavanja obaveza sve do pristupanja, uz mogućnost primjene ciljanih zaštitnih mjera, uključujući odlaganje članstva kao krajnju opciju u slučaju ozbiljnog nazadovanja.
Prema ocjeni autorke, takvi mehanizmi moraju biti jasno definisani i usmjereni na sprečavanje nazadovanja u reformama, a ne na posljedice redovnih demokratskih promjena vlasti. Takođe, mora postojati jasan put za nastavak procesa nakon otklanjanja eventualnih nedostataka.
Posebno je važno da zaštitni mehanizmi ne budu usmjereni isključivo na nove članice. Stratulat smatra da Evropska unija treba da razvija zajednička pravila koja će važiti za sve članice, uz reformu načina odlučivanja kako bi se smanjile mogućnosti jednostranog blokiranja odluka.
Potpisivanje kao početak završnice, a ne kraj procesa
Nova mapa puta daje konkretniji okvir za završetak pregovora i otvara mogućnost da Crna Gora u relativno kratkom roku dođe do potpisivanja pristupnog ugovora. Ipak, uspjeh neće zavisiti samo od ispunjavanja obaveza države kandidatkinje, već i od spremnosti Evropske unije da sprovede odluke koje su neophodne za proširenje.
Stratulat smatra da naredni period treba iskoristiti za izgradnju političke podrške članstvu, uz jasnu odgovornost vlada država članica za odluke koje predstoje. Potpisivanje ugovora, kako upozorava, ne smije biti trenutak nakon kojeg će EU čekati, već početak zajedničkog napora da se pristupanje zaista okonča.
Preporučeno
Za Crnu Goru to znači da će, uz nastavak reformi i očuvanje političke podrške evropskom putu, jednako važan zadatak biti obezbjeđivanje saglasnosti država članica. Jun 2027. godine predstavlja planirani termin za potpisivanje ugovora, ali će stvarni završetak evropskog puta zavisiti od toga koliko brzo i dosljedno sve strane budu ispunjavale svoje obaveze.
